Čega se Vučić boji?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se u vezi s ratom u Ukrajini najviše plaši unutarnjih političkih posljedica jer bi bilo koja politika koja bude shvaćena kao otuđivanje od Rusije dovela do gubitka rusofilskog glasačkog tijela, a druge desničarske i konzervativne stranke će pokušati da mu "odgrizu" taj dio glasača, izjavio je za Anadoliju istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Vuk Vuksanović.

Ocijenio je da je Vučić svjestan da je proteklih desetljeća, zbog nasljeđa devedesetih i emotivne frustracije srbijanskog društva zbog neovisnosti Kosova, popularnost Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina dostigla "prilično nadrealan nivo".

Unutarnji kaos

Vuksanović je dodao da se Vučić zbog toga mnogo više plaši "unutrašnjeg političkog kaosa" koji bi proizašao iz neke njegove odluke o Rusiji nego od vanjskopolitičkih posljedica.

U vezi s ratom u Ukrajini Vučić se nalazi, kako je ukazao, između zapadnih prijestonica od kojih mu je neophodna podrška da bi ostao na vlasti i koje su mu najveći ekonomski partneri, i Rusije koja mu je bitna zbog kosovskog spora i privilegiranih cijena plina koje su mu neophodne za ekonomiju i reizbor u travnju.

Komentirajući Vučićevo objašnjenje da Srbija ne može uvesti sankcije Rusiji između ostalog i zato što Moskva nije uvela sankcije Republici Srpskoj, Vuksanović podsjeća da je 1992. godine Rusija glasovala za uvođenje sankcija tom entitetu Bosne i Hercegovine.

Istaknuo je da je mnogo veća neizvjesnost kako će se član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ponašati u ovoj krizi, jer je Vučić "u najvažnijoj prijestonici" Zapadnog Balkana i "svjestan vanjskog svijeta", dok je Dodikov model političkog djelovanja ipak "fokusiran na njegov entitet koji nije suverena država" i na lokalne brige.

Duh iz 1999.

U tom pogledu, upozorio je Vukasnović, Dodik je "mnogo nepredvidljiviji igrač" od Vučića.

Rat u Ukrajini je po pitanju Kosova, ocijenio je Vuksanović, "ozbiljan problem zato što ponovo provejava duh rata iz 1999. godine".

Vuksanović je naglasio da je evidentno da Rusija konstantno koristi kosovski presedan kao argument u svojim sukobima i teritorijalnim sporovima na postsovjetskom prostoru, što Beograd stavlja u veoma nezgodnu poziciju zato što se poziva na teritorijalni integritet međunarodno priznatih država.

Dodao je da će srbijanska Vlada imati problem kako da održi balans između Rusije i Zapada, dok će Vlada u Prištini pokušati da iskoristi rat u Ukrajini kako bi ojačala svoju pregovaračku poziciju i da bi predstavila sebe kao "lojalnog člana zapadnog kluba, dok je Beograd uvijek pseudoruski saveznik".

Nedorečene zemlje

To će se veoma negativno odraziti na pregovarački proces Beograda i Prištine, naveo je Vukasnović, "jer ovu dramu neće iskoristiti da ozbiljno pregovaraju već da pljuju u pravcu onog drugog".

Vuksanović je predočio da su proamerički sentimenti u Prištini "na legendarnom nivou", a da je u slučaju vanjske politike Albanije i Sjeverne Makedonije proamerikanizam postao veoma jak jer su te dvije države "veoma razočarane" politikom Europske unije prema njima.

Pored Srbije, "nedorečene" zemlje u regiji po pitanju rata u Ukrajini su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, predočio je Vuksanović i dodao da su te tri zemlje politički "najosjetljivije na bilo kakav politički kaos" koji bi mogao da se "prelije" iz ukrajinskog sukoba.

Eksplozivan koktel

Upitan kako komentira to što se dio građana Srbije zalaže za apsolutno poštovanje teritorijalnog integriteta Srbije po pitanju Kosova i istovremeno protivi teritorijalnom integritetu Ukrajine, a na račun Rusije, Vukasnović je rekao da to govori o koliko je "emotivno traumatiziranom i suprotstavljenom" društvu riječ.

Ukazao je da kod prosječnog građanina Srbije postoje veoma suprotstavljeni emotivni impulsi što je produkt svega što se dešavalo u posljednjih 30 godina, navodeći raspad Jugoslavije, sukobe, neuspjelu političku i ekonomsku tranziciju nakon pada Slobodana Miloševića i emotivnu frustraciju zbog kosovske neovisnosti.

Sve to se, zaključio je, "slilo u jedan veoma eksplozivan koktel" sa kojim je i društvu i političkim strukturama teško da se izbore.