Albanac koji je ratovao za ISIL: Rat je rat, nikada lijep, tamo nema spasenja!

U Njemačkoj nekadašnji borci IS-a moraju odgovarati pred sudom, u Albaniji također. No za razliku od Njemačke, u toj balkanskoj zemlji do sada nije pokrenut niti jedan postupak protiv džihadista koji su se vratili iz Sirije - iako je sudjelovanje u oružanim sukobima u inozemstvu albanskim zakonom predviđena kazna od nekoliko godina zatvora.

Sander Leši, savjetnik za sigurnost albanskog premijera Edija Rame, izjavio je kako "povratnici strahuju od kaznenog progona" i zato odlaze u ilegalu.

Ebu Zaid (pravo ime poznato redakciji) 28-godišnji Albanac, je jedan od njih. Svoju priču je za Deutsche Welle ispričao u restoranu u Tirani.

Kaže da je bio "raspušteno" dijete. Oružje i tuče nisu mu bile nepoznate prije nego što je, ima tome nekoliko godina, islam počeo upravljati njegovim životom. "To je bio moj spas". Kao i u mnogim muslimanskim obiteljima u Albaniji, ni u njegovoj vjera nije igrala neku značajnu ulogu. Međutim, Ebu je počeo proučavati izuzetno konzervativni smjer islama salafizam, uči arapski, rano se ženi "kao što i priliči muslimanu".

Na Internetu prati rat u Siriji: "Sve što sam vidio, prilično me je pogodilo kao vjernika. Htio sam pomoći muslimanskoj braći. Odlučio sam otići u Siriju. Nisam osjećao nikakav strah, nego sam imao herojski osjećaj da radim nešto dobro: pomažem u tomu da se sa vlasti zbaci Bašar al-Asad".

Za 80 eura do Sirije

Ebu Zaid je s još dvojicom Albanaca 2014. otputovao u Siriju. Roditeljima je rekao da ide u Saudijsku Arabiju studirati religiju. "Put je bio jednostavan: od Tirane do Istambula autobusom za 40 eura i još 40 eura do sirijske granice. Nije bilo kontrole." Mlade Albance su s druge strane granice dočekali i odveli do Alepa, gdje su se prvo borili na strani Al Nusra Fronta.

"Sve je bilo precizno organizirano: oružje, uniforma, hrana. Tamo sam upoznao dosta mladih ljudi iz Francuske, Danske i Njemačke. S obzirom na to da dobro govorim arapski, imao sam sa svima vrlo dobre kontakte. Bio sam najbolji prijatelji s jednim starijim gospodinom iz Bosne. S njim sam stalno pričao."

Ebu Zaid kaže da je zbog iskustva s oružjem slovio kao "koristan". Poslije mjesec dana, mladi dobrovoljci su sudjelovali u borbi oko Alepa. Je li nekoga ubio? Ebu Zaid ne želi odgovoriti direktno: "Mi nismo gajili nikakvu sumnju: borili smo se protiv neprijatelja, vojnika Bašara al Asada i nije bilo milosti."

Ubrzo je primijetio da se između Al-Nusra Fronta i "Islamske države" odvija borba za prevlast. Bio je impresioniran propagandom "Islamske države", pa joj se pridružuje u posljednjim mjesecima svog boravka u Siriji: "IS je bila bolje organizirana. Imali su više oružja i bili su bolje financirani - ne znam odakle."

Ali realnost među mladim IS borcima bila je drugačija. Iskustvo mu je otvorilo oči: "Poslije više sati borbe u Alepu smo konačno izašli kako bi pokopali svoje mrtve vojnike. Ali, bilo je i mrtvih vojnika iz Asadovih trupa. Jedan od nas, Egipćanin, odlazi i mrtvom vojniku odsijeca uši. Sakaćenje leševa je veliki grijeh u islamu."

On je razočaran IS-džihadistima. "Oni nisu imali vjersku nastavu, ne poznaju Kuran, zbog toga takav ekstremizam. Ako te uhvate sa cigaretom, opomenu te, ako slušaš muziku, unište ti računar. Mnogi slijepo slijede komande."

Ebu Zaid sebe vidi kao "obmanutog vjernika"

U Siriji je upoznao mnoge mlade Europljane koji su se htjeli vratiti: "Pitali su me je li povratak u skladu s islamom i ja sam rekao – da. Onda su pitali druge koji su im rekli: Ne, ne možete se vratiti. To nije zemlja islama. "

2015., nakon što su dvojica njegovih prijatelja Albanaca poginuli, i sam je poželio vratiti se kući. "To nije bilo samo razočaranje onim što sam tamo vidio. Posebno sam bio dirnut licima moje djece i suzama moje majke tijekom naših razgovora preko Skajpa." Tako obrazlaže svoj povratak kuc´i.

"Danas, sebe smatram prevarenim vjernikom. Rat je rat, nikada lijep, tamo nema spasenja." IS-zapovjedniku u Siriji je rekao da ide pokupiti svoju ženu i djecu u Turskoj.

Nakon povratka u Albaniju Ebu Zaid se drži dalje od vlasti. Živi povučeno u Tirani kao radnik, njegovi bliski prijatelji su mu čestitali na povratku. "Danas imam više suosjećanja za ljude," kaže on.