80 godina od uhićenja Anne Frank

Anna Frank, židovska djevojčica čiji je dnevnik pisan tijekom dvogodišnjeg skrivanja od njemačkih nacista, dragocjeno svjedočanstvo tragedije tog naroda pod nacizmom, uhićena je na današnji dan prije osam desetljeća, 4. kolovoza 1944.

Tog jutra, na osnovu dostave, denuncijacije, policijski organi upali su u skrovište u kome se obitelj Frank skrivala u Amsterdamu tijekom dvije godine, piše Tanjug.

Annelies Marie Frank

Annelies Marie Frank rođena je lipnja 1929. u Njemačkoj, u  Frankfurtu, u obitelji uglavnom asimiliranih sekularnih Židova.

Obitelj se pošto su nacisti preuzeli vlast u Njemačkoj 1933. preselila u obližnju Nizozemsku, tako da je Anna veći dio života provela u toj zemlji.

Postojala je vjerojatno nada da će Nizozemska, poput situacije u Prvom svjetskom ratu, ostati neutralna.

U Drugom svjetskom ratu, međutim, razvoj događaja je bio drugačiji. U sklopu borbi protiv Francuske Njemačka je tada okupirala i sve tri zemlje Beneluksa, a ne samo Belgiju i Luksemburg kao u Prvom svjetskom ratu.

Obitelj Frank se iz Njemačke izvukla postupno. Majka Edith (1900 - 1945) i dvije kćerke Margot i Anna su u prvo vreme prešle kod njenih roditelja u Ahen.

Otac Otto (1889 - 1980) koji je bio poduzetnik, industrijalac, inače njemački ratni veteran iz Prvog svjetskog rata, ostao je u Frankfurtu kako bi organizirao prebacivanje posla u Amsterdam.

Otac proizvodio začine

Približno 300.000 Židova je napustilo Njemačku pošto su nacisti preuzeli vlast, do početka Drugog svjetskog rata rujna 1939.

Majka i dvije kćerke u Amsterdam su dospjele veljače 1934. Očeva poduzeća u Amsterdamu bavila su se proizvodnjom začina i dodataka, uglavnom biljnog porijekla, za potrebe prehrambene industrije, posebno za prerađevine od mesa.

Svibnja 1940. i Nizozemska, njihovo dotadašnje utočište, našla se pod vlašću njemačkih nacista. 

Pošto je situacija postala nemoguća obitelj Frank se smjestila u skrovište u Amsterdamu, u poslovnoj zgradi Otta Franka. U tom skrovištu Frankovi su proveli oko dvije godine, dok nisu otkriveni i uhićeni.

Dnevnik i druge Annine zapise sačuvala je Miep Gies, da bi ga predala Ottu Franku nakon što se vratio u Amsterdam po okončanju rata. Gies, koja je inače radila kao sekretarica u poduzeću koje je vodio Otto Frank, presudno je pomagala sve vrijeme dok su se skrivali.

Leksikon iz izloga

S još troje kolega, Gies ih je opskrbljivala hranom i svim drugim neophodnim potrepštinama, sve vrijeme tijekom skrivanja, do kolovoza 1944., kada su potkazani i uhićeni.

Uz obitelj Frank u skrovištu su se prikrivale još četiri osobe. Rat je od njih osmoro preživao jedino Otto.

Dnevnik sadrži zapise koje ja Anna unosila počev od 12. lipnja 1942. Posljednji unos je pod datumom 1. kolovoza 1944.

Otac joj je za 13. rođendan, 12. lipnja 1942., poklonio leksikon, dnevnik, na koji mu je ukazala prethodno, vidjevši ga u prolazu u izlogu. Tako je počela voditi dnevnik.

Pisala je o različitim temama, prilikama u Nizozemskoj pod okupacijom, žalila za bakom koja je tada umrla, međusobnim odnosima, emocijama, općoj napetosti, nadama za neko drugo vrijeme.

Prije svega, taj dnevnik je veliko introspektivno svjedočanstvo, razmišljanje. Bila je svjesna da se želi baviti pisanjem, najvjerojatnije prije svega novinarstvom.

Skrivanje pomagača

Zanimljivo je da je Anna u dnevniku dosljedno koristila pseudonime, nesumnjivo iz predostrožnosti, kako bi prikrila pomagače u slučaju da skrovište bude otkriveno. Naknadno je unosila izmjene u dnevnik, na posebnim umetnutim listovima.

Prostor njihovog prikrivanja nalazio se u poslovnoj zgradi firme njenog oca, u ulici Prinsengraht.

Poduzeće je bilo oduzeto i životarilo je u uvjetima rata i okupacije.

Prethodno, postojala je ideja da se zapute u Ameriku, što nije uspelo. A po odlasku u skrovište službena priča je bila da se nalaze u Švicarskoj. Ulaz u skrovište unutar poslovnih prostorija bio je maskiran policom za knjige.

Nakon su otkriveni i uhićeni, obitelj Frank nekoliko dana je zatočena u Amsterdamu. Potom, iz tranzitnog logora Westerbork prebačeni su u Auschwitz, početkom rujna 1944.

Želja da postane pisac

Anna je umrla od bolesti, tifusa, prethodno teško iscrpljena, sedam mjeseci po uhićenju, u koncentracionom logoru Bergen-Belsen, otprilike mjesec dana prije oslobođenja logora 15. travnja 1945. Točan datum njene smrti nije poznat. Najvjerojatnije je to bilo u prvoj polovini ožujka. Majka i starija sestra Margot su umrle vjeruje se u veljači.

Kada je dobio Anin dnevnik, za koji nije znao, Otto Frank čitajući ga otkriva njezinu osobnu dimenziju, uz brojne njemu do tada nepoznate detalje. Shvatio je da je to svojevrsno otkrivenje, i da bi ga valjalo objaviti, između ostalog pod dojmom njezine želje da postane pisac.

Dnevnik je objavljen u cijelosti, osim pojedinih manjih dijelova koji su se odnosili na obiteljske prilike, najintimnije detalje, i nisu od interesa za cjelinu priče.

Otac, jedini preživjeli iz obitelji Frank, njen dnevnik izvjesno je objavio osim iz osobnim razloga i kao dragocjeno svjedočanstvo tragičnog stradanja Židova, jedan od najpotresnijih dokumenata o stradanjima ljudi kao posljedica nacizma.

Školsko štivo

Dnevnik je prvobitno objavljen 1947, u Nizozemskoj. Godine 1950. pojavljuju se izdanja u Francuskoj, Njemačkoj, dvije godine potom u Britaniji i SAD, pod naslovom "Dnevnik mlade djevojčice".

Zanimljivo je da je prvo izdanje u Japanu prodano u čak 100.000 primeraka. Kao i da u Britaniji knjiga nikada nije postala popularna. 

Preveden je na 65 jezika i objavljen u približno 35 milijuna primjeraka.

U pojedinim zemljama, kao nekada u Jugoslaviji, Dnevnik Ane Frank je bio i školsko štivo.