Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Vukovarski branitelj

Punih 35 godina nije znala gdje joj je sin: Napokon pronađen Zlatko iz Vukovara

Nakon 35 godina neizvjesnosti pronađeni su posmrtni ostaci Zlatka Batakovića, nestalog vukovarskog branitelja. Njegova obitelj napokon je dočekala odgovor.

Obitelj Bataković 35 godina nije znala gdje je njihov Zlatko. Čekali su odgovor o njegovoj sudbini bez groba na koji bi položili cvijeće i bez prilike za oproštaj. Nakon tri i pol desetljeća neizvjesnosti, njegovi posmrtni ostaci napokon su pronađeni, piše HRT.

"Kad su mi to rekli, osjetio sam olakšanje. Mama konačno neće paliti svijeću kod Gospe, nego na grobu", kaže njegov brat Branko Bataković.

Mirni mladić s Dunava

Zlatko Bataković imao je 26 godina kad je nestao u ratnom Vukovaru. Njegov stariji brat Branko pamti ga kao Dzalu, tihog i mirnog mladića koji je najviše od svega volio Dunav.

"Znao je često doći bez ribe s pecanja. Pitao sam ga: 'Pa, Zlatko, što radiš tamo 20 sati?' Odgovorio bi: 'Ništa, gledam u vodu, to me opušta'. Znao je tako otići na Dunav, sjediti i to ga je smirivalo. Ja to nisam mogao pojmiti, da netko izgubi dan gledajući u vodu", priča Branko.

Odlazak u Gardu

Ubrzo je došlo vrijeme kada više nije mogao mirno sjediti uz rijeku. U lipnju 1991. godine Zlatko se s još trojicom mladića iz Mikluševaca prijavio u Zbor narodne garde. Odluku je već donio, a bratu je samo došao reći da odlazi.

"Bilo je to 10. lipnja 1991. kad mi je rekao: 'Bajo, ja idem u gardu'. Pitao sam ga zašto, a on je odgovorio: 'Bajo, bolje ja nego ti, ti imaš dvoje djece, ja moram ići'. Ni tada to nisam razumio, ali otišao je", prisjeća se Branko.

Posljednji susret

Brat ga je posljednji put vidio u kolovozu, kada im je došao čestitati godišnjicu braka i rođendan. Tog dana bombardiran je Vukovar i došli su po Zlatka. Krenuo je prema vozilu, ali se još jednom vratio majci.

"Izašao je. Imao je lančić s privjeskom na kojem piše Zlatko, kupili smo mu ga za osamnaesti rođendan. Rekao mi je: 'Ja ću sad ići, dat ću ti sve novce. Stavi ih u putovnicu'. Kažem mu: 'Neću'. A on odgovara: 'Moraš, moraš uzeti'. Zagrlio me i poljubio", sjeća se majka Veruška Bataković.

Nije mogla znati da ga tada vidi posljednji put. Rat je postajao sve brutalniji. Hrvatski branitelji na položajima oko Vukovara pokušavali su zaustaviti neprijateljske snage.

"Sjećam se da mi je rekao: 'Neće biti ništa od toga. Oni će to samo držati kao tampon-zonu da ne dođe do sukoba'. Zapravo nismo ni sanjali da će se dogoditi tako nešto", govori suborac Zdenko Biki.

Godine neizvjesnosti

Prema iskazima svjedoka, Zlatko je zarobljen na Ristićevu salašu i odveden u smjeru Negoslavaca. Ondje ga je, kaže brat Branko, prepoznao čovjek koji je poznavao obitelj, ali mu to nije spasilo život.

"Rekao mu je: 'Ja tebe poznajem, ti si Veruškin sin. Zašto si tu? Sad ću te pustiti kući'. Odveo ga je u stražnje dvorište, ispalio rafal u leđa i ubio ga", kaže Branko. Godine su prolazile i svaka nova informacija budila je nadu. Tražili su ga među živima, na popisima zarobljenih i u pričama povratnika. Vjerovali su i u ono što se drugima činilo nemogućim.

"Imali smo čak informacije da su ih Srbi odveli u rudnike u Aleksinac da rade. Mama je znala sanjati da je Zlatko živ, da u Srbiji radi u rudniku, da je izgubio pamćenje i da ima ženu i dvoje djece", govori Branko.

Vijest nakon 35 godina

Zlatkovi posmrtni ostaci pronađeni su prije dvije godine na Petrovačkoj doli. Branko je od ministra Tome Medveda zatražio samo jedno – da se vijest o pronalasku ne objavi prije nego što je on osobno priopći majci. Dva je dana skupljao snagu za taj razgovor.

"Mama stalno gleda televiziju. Vijesti su bile oko pet, a ja sam došao u četiri. Nazvao sam svu djecu da dođu. Iznenadila se i bila sretna. I onda sam je zagrlio i rekao joj. Taj krik... to se ne može opisati", prisjeća se Branko.

Veruška 35 godina nije imala grob na koji može otići. Pred Gospinim likom u dvorištu palila je svijeće, molila i čekala sina kojeg je zadnji put zagrlila u kolovozu 1991. godine. Sada napokon zna gdje je.

Na njegovu grobu danas stoji ime koje je godinama izgovarala u molitvama. Iza slova ostao je život prekinut u 26. godini i majka koja je desetljećima čekala odgovor. I sada, kad ga je dobila, i dalje postavlja isto pitanje.

"Zašto baš on? Zlatko, nisi trebao ići. Ali nismo ga mogli spriječiti. Takva mu je sudbina od rođenja i gotovo", kaže Veruška Bataković.

Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

POVEZANO