Dijete ozlijeđeno u Hrvatskoj nakon što mu je pirotehničko sredstvo ubačeno u kragnu jakne
Zbog nestručnog rukovanja pirotehnikom teško je ozlijeđeno dijete u Općini Rešetari u Brodsko-posavskoj županiji. Zbog ovog slučaja kazneno je prijavljen 35-godišnji muškarac, izvijestila je Policijska uprava Brodsko-posavska.
Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je 35-godišnjak jučer oko 1:30 sati u dvorištu obiteljske kuće dao djetetu pirotehničko sredstvo kategorije F1, čija uporaba nije dozvoljena djeci mlađoj od 14 godina. Pirotehničko sredstvo koje je dijete bacilo upalo je u kragnu jakne drugog djeteta (rođ. 2019.) te ga teško ozlijedilo.
Djetetu je pružena liječnička pomoć u bolnici u Novoj Gradiški te je potom upućeno u Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu.
Protiv 35-godišnjaka policijski službenici podnijeli su kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, vezano uz teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, a podneseno je i izvješće Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Podsjetimo, Bljesak je ranije pisao o opasnostima pirotehničkih sredstava kojase često podcjenjuju, i među djecom i među roditeljima, iako posljedice jedne eksplozije mogu biti teške, trajne i u brojnim slučajevima doživotne.
Kakve sve posljedice može imati naizgled bezazlena blagdanska "zabava" poput bacanja petardi objašnjava Marko Kljakić, specijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, koji se u svakodnevnom radu susreće s teškim ozljedama nastalima upravo zbog pirotehničkih sredstava.
Iz iskustva navodi kako su najčešće ozljede s kojima se susreće ozljede prstiju, uključujući amputacije i teške opekline. Česta su i trajna oštećenja kože, takozvane barutne tetovaže, kao i ozljede očiju i lica.
"Tijekom eksplozije čak i papirnati dijelovi petarde postižu toliku brzinu da se mogu zabiti ispod kože lica", pojašnjava Kljakić, dodajući kako se uglavnom radi o ozljedama koje zahtijevaju iznimno dugotrajno liječenje.
Cijeli članak o iskustvima doktora Kljakića pročitajte OVDJE.
