Njegov cilj je suzbijanje korupcije i osiguranje efikasnog sustava zaštite onih koji prijave korupciju od bilo kojeg oblika ugrožavanja ili povrede njihovih prava koja bi mogla biti u vezi s prijavom korupcije, priopćio je Ured Vlade FBiH za odnose s javnošću.

Prema obrazloženju, razlozi za donošenje Zakona se ogledaju u činjenici da u FBiH trenutno ne postoje efikasni pravni, a niti institucijski mehanizmi koji bi osigurali efikasnu zaštitu osoba koje bi se odlučile prijaviti korupciju. Takvo stanje, kako je navedeno, direktno pogoduje počiniteljima radnji koje imaju obilježja korupcije. Nadležni organi u praksi teško dolaze do saznanja da se zaista dogodila neka koruptivna radnja uglavnom iz razloga što postoji bojazan kod osoba koje imaju takva saznanja da bi mogle biti izložene nekom vidu štetne radnje.

Osim toga, nadležni pravosudni organi u suštini ne uspijevaju osigurati efikasnu zaštitu takvih osoba, prvenstveno uslijed činjenice da u FBiH ne postoji zakonski ustanovljeno pravo na zaštićeno prijavljivanje, a taj nedostatak se otklanja usvajanjem ovog Zakona.

Krajnja namjera Federalnog ministarstva pravde, kao predlagača, jeste da se javnosti, odnosno građanima pošalje jasna poruka kako će država putem zakonskih normi i uspostavljenih institucija uložiti sve moguće napore da pruži adekvatnu i efikasnu zaštitu osobama koje se odluče prijaviti korupciju, bez straha da će biti izloženi bilo kojim štetnim radnjama.

Time se ispunjava opći, univerzalni standard zaštite pojedinaca koji su u dobroj namjeri iznijeli svoja saznanja o počinjenju korupcije i drugih protupravnih ponašanja kojima se ugrožava opći interes.

Zakonom je propisano da svaka osoba ima pravo da, u dobroj vjeri, prijavi bilo koji oblik korupcije u javnom ili privatnom sektoru, za koji sazna na bilo koji način.

Zabranjeno je sprečavanje prijavljivanja korupcije, a svaka odredba općeg ili pojedinačnog akta kojim se sprečava prijavljivanje korupcije ne proizvodi pravno djelovanje, stoji u priopćenju.

Vrste zaštićenog prijavljivanja su interno i eksterno.

Internom prijavom prijavitelj obavještava odgovornu ili ovlaštenu osobu o činjenicama na osnovu kojih sumnja da je kod subjekta kojim odgovorna osoba rukovodi, pokušana ili izvršena korupcija.

Eksterno prijavljivanje vrši se u slučaju da postupak po internom prijavljivanju traje duže od 30 dana od prijema prijave ili da prijavitelj smatra da je postupak po prijavi bio nepravilan ili ima razloga da vjeruje da se odgovorna ili ovlaštena osoba kojoj se podnosi prijava može direktno ili indirektno dovesti u vezu sa korupcijom.

Izuzetno, zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informiranja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju da je pokušana, izvršena ili da je u toku korupcija.

Kada je riječ o kaznenim mjerama, propisane su novčane kazne od 5.000 do 15.000 KM za odgovornu ili ovlaštenu osobu koja ne poduzme mjere propisane Zakonom.

Jednak raspon kazni je i za prijavitelja koji u momentu podnošenja prijave zna da nisu istinite informacije koje dostavlja ili prijavljivanje uslovljava imovinskom ili drugom koristi kao nagradom ili naknadom za dostavljanje informacija i dokaza o korupciji.

Prihodi od izrečenih novčanih kazni pripadaju Proračunu FBiH, a inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove.

Utvrđeni Prijedlog ovog zakona upućen je Parlamentu FBiH, navodi se u priopćenju.