Ustavni sud nije nadležan za konstitutivnost Srba u kantonima

Zbog nenadležnosti, Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbacio je kao nedopušten zahtjev Mladena Bosića, zamjenika predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti pojedinih članova ustava pet kantona u Federaciji BiH, objavila je televizija N1.

Naime, Mladen Bosić podnio je 27. veljače 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 2. i 10. Ustava Posavskog kantona, čl. 1. i 8. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, čl. 3. i 9. Ustava Zeničko-dobojskog kantona, čl. 4. i 8. Ustava Bosansko-podrinjskog kantona i člana 10. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona.

Podnositelj zahtjeva, prije svega, ističe da su sva tri naroda, Srbi, Bošnjaci i Hrvati, konstitutivni narodi na cijeloj teritoriji BiH, uz isključenje diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Nadalje, podnositelj zahtjeva je citirao navedene članove ustava Posavskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog, Zeničko-dobojskog i Bosansko-podrinjskog kantona u kojima su Hrvati i Bošnjaci označeni kao konstitutivni narodi. Također je citirao odredbe svih pet spomenutih ustava kantona koje propisuju hrvatski i bosanski jezik kao službene jezike kantona a latinicu kao službeno pismo.

Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, osporenim odredbama ustava kantona prekršena je posljednja alineja Preambule Ustava BiH, čl. II/4, II/6. i III/3.b) Ustava BiH.

Kada se pročitaju osporene odredbe citiranih ustava kantona, evidentno je, kako smatra podnositelj zahtjeva, da Srbi kao narod nisu konstitutivni u Posavskom, Hercegovačko-neretvanskom, Zeničko-dobojskom i Bosansko-podrinjskom kantonu u kojima ni srpski jezik i pismo ćirilica nemaju službeni karakter koji bi im garantirao potpunu ravnopravnu upotrebu. U odnosu na Zapadnohercegovački kanton, navedeno je da, iako su Srbi formalno konstitutivni kao narod, u tom kantonu srpski jezik i pismo ćirilica nisu službeni jezik i pismo za razliku od jezika i pisma druga dva naroda.

U odnosu na pitanje dopustivosti predmetnog zahtjeva pred Ustavnim sudom, podnositelj zahtjeva je istaknuo kako je imao u vidu odredbu člana 10. stav (2) tačka b) Ustava Federacije BiH prema kojoj u nadležnost Ustavnog suda Federacije BiH spada utvrđivanje jesu li ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koji je usvojilo to zakonodavno tijelo u skladu s Ustavom Federacije BiH kada takav zahtjev podnese premijer, kanton ili jedna trećina poslanika u zakonodavnom tijelu kantona. Međutim, imajući u vidu da u zakonodavnim i izvršnim vlastima kantona u Federaciji BiH ne postoji dovoljan broj predstavnika srpskog naroda koji bi pokrenuli mehanizam ocjene ustavnosti odredaba ustava kantona pred Ustavnim sudom Federacije BiH, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, pokretanje postupka kojim bi se osigurao ravnopravan status Srba u kantonima Federacije BiH pred Ustavnim sudom Federacije BiH je neefektivno.