Ustavni sud BiH nakupio 13.625 neriješenih predmeta

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman upozorio je danas da se ta institucija suočava s ozbiljnim posljedicama zbog nepopunjenog sudskog sastava, navodeći da je broj neriješenih predmeta krajem prošle godine dostigao 13.625, dok ih je prije nastanka, kako je kazao, sudskog deficita bilo manje od 3.000.

Na konferenciji za medije, na kojoj su predstavljeni rezultati rada Suda za 2025. godinu, Ćeman je kazao da je tijekom prošle godine zaprimljen 5.671 predmet, dok su riješena 2.503, ističući da Sud bez funkcionalnog Velikog vijeća nije u mogućnosti odgovoriti na priliv predmeta u razumnim rokovima.

Razuman rok

Prema njegovim riječima, Veliko vijeće je ranije rješavalo više od 99 posto predmeta, ali zbog nedostatka sudaca Sud sada odlučuje uglavnom na plenarnim sjednicama, što dodatno usporava rad.

''Poručujem vlasti da izabere nedostajuće suce, izaberite ih na vrijeme. Nemojte da bilo tko, bilo čime motiviran, dovodi u sumnju ustavnost, legalitet i legitimitet Ustavnog suda'', poručio je Ćeman, ocijenivši da Sud i u smanjenom sastavu ostaje ustavan, legalan i legitiman.

Naglasio je da kontinuiran priliv apelacija iz cijele Bosne i Hercegovine pokazuje da građani i dalje imaju povjerenje u Ustavni sud, ali da zbog postojećih okolnosti Sud ne može odlučivati u razumnom roku, što, kako je naveo, dovodi i do sve češćih obraćanja građana Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Ćeman je rekao da Sud trenutno ima pripremljenih više od 5.000 nacrta odluka, ali da o njima ne može odlučivati zbog ograničenih resursa i rada isključivo na plenarnim sjednicama.

Paraliza bez stranaca

Posebno je zahvalio međunarodnim sucima, navodeći da bez njihovog dodatnog angažmana Sud gotovo da bi došao na granicu potpune paralize.

Potpredsjednica Suda Valerija Galić upozorila je da neizvršavanje odluka Ustavnog suda predstavlja pitanje ustavnog poretka, vladavine prava i povjerenja građana u institucije države.

Podsjetila je da odluke Ustavnog suda, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, imaju konačan i obvezujući karakter, ali da se godinama suočavaju s problemom neprovođenja, navodeći kao primjere predmete koji su se odnosili na Statut Grada Mostara, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Izborni zakon BiH.

''Pojedini organi vlasti su nastavili primjenjivati odredbe koje je Ustavni sud prethodno proglasio neustavnim, dok su u apelacijskim predmetima evidentirani sustavni problemi u vezi s dužinom trajanja sudskih postupaka, izvršenjem pravosnažnih presuda, starom deviznom štednjom, vojnim stanovima i drugim pitanjima'', izjavila je Galić.

Navela je kako je upravo neprovođenje odluka Ustavnog suda dovelo do toga da je i Europski sud za ljudska prava utvrđivao povrede ljudskih prava u predmetima iz Bosne i Hercegovine.

Predmeti pred Europom

Govoreći o statistici iz Strasbourga, kazala je da je Europski sud tijekom 2023. godine razmatrao 312 stavki iz BiH, od kojih je 306 proglašeno neprihvatljivim ili izbrisano s popisa, dok je u 2024. godini od 142 predstavke njih 140 odbačeno ili izbrisano.

Prema podacima koje je iznijela, tijekom 2025. godine Europski sud je zaprimio 328 predstavki iz BiH, od kojih je 326 proglašeno neprihvatljivim ili izbrisano s popisa, dok su donesene dvije presude u kojima je utvrđena povreda prava iz Europske konvencije.

Međunarodna sutkinja Angelika Nußberger ocijenila je da je Ustavni sud BiH specifična i napredna europska institucija zbog kombiniranog sastava domaćih i međunarodnih sudaca i izravne primjene Europske konvencije o ljudskim pravima.

Kazala je da međunarodni suci aktivno sudjeluju u radu na svim predmetima i administrativnim pitanjima nakon što je Sud ostao bez punog sastava, što je dodatno usporilo procese zbog potrebe za prevođenjem velikog broja materijala. ''Za promatrače izvana, usprkos tome što nedostaju dva suca, rad nije blokiran. Ustavni sud radi, a njegova sudska praksa relevantna je za čitavu regiju i Europu'', rekla je Nußberger.

O odlukama visokog predstavnika

Sutkinja Larisa Velić istaknula je značaj transparentnosti rada Ustavnog suda i približavanja institucije javnosti kroz objavljivanje odluka, biltena i stručnih publikacija.

Navela je da Sud kroz svoju praksu odlučuje o najvažnijim društveno-političkim pitanjima, uključujući državnu imovinu, šume, poljoprivredno zemljište, vodne resurse i pitanje nadležnosti različitih razina vlasti.

Govoreći o ulozi visokog predstavnika, Velić je podsjetila da je Ustavni sud još 2000. godine zauzeo stav da nema nadležnost da preispituje ovlaštenja visokog predstavnika, ali da može ocjenjivati ustavnost zakona koje visoki predstavnik donese.

Govoreći o sastavu Ustavnog suda, Mirsad Ćeman je naglasio da se suci ne biraju kao predstavnici naroda, nego prema teritorijalnom principu definiranom Ustavom Bosne i Hercegovine.

''Ustavni suci se ne biraju kao predstavnici, niti kao pripadnici bilo kojeg naroda, nego se biraju dva iz Republike Srpske i četiri iz Federacije Bosne i Hercegovine'', rekao je Ćeman.

Dodao je da Ustav i pravila Suda ne zahtijevaju etnički sastav pri donošenju odluka, već samo postojanje potrebne većine, ističući da glas svakog suca jednako vrijedi, bez obzira na to da li je riječ o domaćem ili međunarodnom sucu.

Državna imovina

Sutkinja Velić je, govoreći o državnoj imovini, podsjetila da je Ustavni sud i ranije zauzeo stav da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine treba donijeti zakon o državnoj imovini, te da je privremenom zabranom raspolaganja državnom imovinom definirano što se smatra državnom imovinom.

Prema njenim riječima, državnu imovinu čini nepokretna imovina koja je Bosni i Hercegovini pripala na osnovu sukcesije bivše SFRJ, kao i imovina kojom je raspolagala nekadašnja Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, uključujući šume, rijeke, poljoprivredno zemljište i vode.

Velić je upozorila da neusvajanje zakona o državnoj imovini i dalje predstavlja ozbiljan problem, posebno u kontekstu implementacije Zakona o južnoj interkonekciji, dodajući da očekuje nove predmete pred Ustavnim sudom u vezi s tim pitanjem.

Naglasila je i da eventualna prenamjena zemljišta kroz prostorne planove ili proširenje građevinskih zona ne znači automatsku promjenu titulara vlasništva.

Podsjetila je da je prema ranijem Zakonu o građevinskom zemljištu općina postajala nosilac prava raspolaganja nakon prenamjene zemljišta, ali da takvo rješenje više nije moguće od 2003. godine.