Uhićen Tigar i još četiri osobe: Što je Abdić govorio o generalu Šantiću

Policijski službenici Federalne uprave policije, pod nadzorom Kantonalnog tužiteljstva Unsko-sanskog kantona, poduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti na području općina Bihać i Cazin, vezano za krivično djelo Ubojstvo iz člana 36. stav 2. točka 1. KZ SR BiH.

U sklopu navedenih aktivnosti, policijski službenici ove Uprave, a po Naredbi Kantonalnog tužiteljstva Unsko-sanskog kantona, lišili su slobode tri osobe iz Bihaća inicijala A.H. (1962. god.), K.D. (1968. god.) i J.T. (1962. god.), te dvije osobe iz Cazina inicijala E.K. (1968.god.) i R.B. (1958. god.), koja se sumnjiče da su 9. marta 1995. godine u mjestu Ostrožac, općina Cazin, lišili života tadašnjeg generala-bojnika HVO, Vladu Šantića.

''Lica lišena slobode će biti kriminalistički obrađena u službenim prostorijama Federalne uprave policije, te će biti u zakonskom roku predata na dalju nadležnost Kantonalnom tužiteljstvu Unsko-sanskog kantona'', navedeno je iz Federalne uprave policije.

Podsjećamo, generalu HVO-a Vladi Šantiću se izgubio svaki trag nakon što su ga pripadnici Armije BiH u noći na 9. ožujka 1995. odveli s fešte u hotelu Sedra kod Bihaća.

Generalov sin Duje često je govorio kako je nalogodavac smrti njegova oca Atif Dudaković, a Tigar je više puta govorio kako nema ništa s tim.

Podsjećamo, 2014. godine bivši zapovjednik 502. brigade 5. korpusa Armije BiH Abdić je tužiteljstvu u Bihaću navodi kao prvoosumnjičeni od sedam osoba za ubojstvo general-bojnika HVO-a Vlade Šantića.

U intervjuu iz 2014. godine za Jutarnji list Tigar je rekao kako ne zna što se dogodilo s generalom Šantićem.

''Na istom smo kazanu Vlado i ja jeli i istu smo muku mučili. Ne znam što se s njim dogodilo, ne mogu potvrditi ni da je mrtav niti da je živ jer nema dokaza ni za jedno ni za drugo. Ja ga nisam ubio. Svi su na mene navalili kao budale, sa svih strana me optužuju. Neka dokažu ili neka me ostave na miru'', rekao je Jutarnjem listu Abdić.

Zagrebačke novine tada navode kako se punih 19 godina nije znalo što se dogodilo s omiljenim generalom HVO-a, sve dok se redakciji Dnevnog avaza nije javio svjedok i rekao: ''Jamčim 100 posto, dat ću vam lokaciju, ne u gram, ali to je tu''. Pokazao im je bivše odlagalište otpada na Grabežu koje je sanirano 1996. godine.

Smatra se da je Šantić iz Bihaća tog 8. ožujka odveden razoružan do hotela Sedra, gdje se slavio Dan žena. Nakon toga ga je u naselju Kostela premlatilo više pripadnika Vojne policije 502. brigade kojima je zbog izdaje poginulo 30 boraca. Razjareni vojnici Šantića su, još živog, prevezli kombijem u zapovjedništvo Vojne policije iste brigade u zgradi stare željezničke postaje te ga smjestili na tavan, gdje je dočekao zoru. Prije svanuća su ga izveli u naselje Kostela, kod kuće punca J. T., gdje ga je s četiri metka ubio D. K. Tijelo je potom skriveno u željeznu bačvu u koju su vojnici natočili benzin, kiselinu i razrjeđivač. Neko vrijeme bačva je bila odložena kraj sličnih bačava tadašnjeg poduzeća Šipad Bina u centru Bihaća, a onda je zajedno s tim bačvama prebačena na deponij. U uklanjanju tijela i tragova navodno su sudjelovale četiri osobe, a u izvještaju FUP-a spominje se samo jedna.

Abdić je rekao kako je baš on iz tadašnje komande, koja je bila smještena u zgradi nasuprot njegova kafića, s generalom Šantićem krenuo na proslavu Dana žena.

''Obojica smo bili malo pijani, pa se ne sjećam svih detalja. Otišli smo zajedno u taj hotel. Tamo je sve već bilo pijano. Ja sam otišao prije njega i doista ne znam što se dalje događalo. Sjećam se da me sutradan oko 11 sati nazvao Dudaković i pitao gdje je Vlado. Nisam znao, pa smo zaključio da se otišao negdje opustiti. Prošlo je nekoliko dana, nije se vratio, provodila se istraga o svemu, neki su ljudi čak bili uhićeni i pritvoreni nekoliko mjeseci i potom pušteni jer nije bilo dokaza da su u nešto nečasno bili umiješani. Budimo realni, da ga je trebalo ubiti, to bi se odradilo na frontu, tako bi se sve lakše zamaskiralo, a ne ovako. Morate znati da smo se mi u Bihaću odlično slagali s Hrvatima jer nismo imali izbora, bili smo osuđeni jedni na druge, čak i kada su ta dva naroda ratovala u drugim dijelovima zemlje i kada je bilo pritisaka iz Sarajeva i Zagreba. Nismo imali izbora, jer smo imali zajedničkog neprijatelja. Sve vrijeme rata, slušajte sada, od ‘neratnih posljedica’ ubijen je jedan Hrvat, 29 muslimana i četiri Srbina. Prosječno, manje nego što se danas ljudi ubijaju'', kaže Hamdija Abdić Tigar.

Dodao je da će mu ljudski biti drago ako se pokaže da ostaci pripadaju Vladi Šantiću zbog njegove obitelji koja ima pravo znati što im se dogodilo s ocem, ali ponavlja da on nije kriv.

''Četiri istrage su već provodili i ja im se činim zanimljivim, očito. Prije mjesec dana sam zadnji put ispitan, ali još uvijek kao svjedok, iako me razvlače danima da sam osumnjičen. Da mi je barem jedan bosanski novinar ovako kao vi došao na vrata i pitao me što imam reći, bio bih sretan'', rekao je Tigar.

''Osim toga, taj zaštićeni svjedok očito je i sudionik svega kada zna toliko detalja. To znači da se krug zatvara i da znaju sve, pa i to tko je ubio Vladu Šantića'', rekao je Jutarnjem listu Tigar.

Na pitanje zašto bi netko uopće digao ruku na generala Šantića Tigar kaže da tu ''sigurno nije bilo nekih viših interesa, nego da se moralo raditi o pojedinačnom slučaju kojemu je vjerojatno kumovao alkohol kojemu je Šantić Tigar, bio sklon''.