Stravični razmjeri neznanja koje u Hrvatskoj imaju o stradanju Hrvata u BiH

''Kada Haški sud u srijedu pravomoćno presudi čelnicima bosanskohercegovačkih Hrvata, dat će novi poticaj starim raspravama o ulozi Hrvatske u ratu u BiH, temi oko koje se povjesničari ne slažu niti više od 20 godina od krvavog sukoba u susjednoj državi'', piše Hina.

Žalbeno vijeće UN-ovog suda izreći će 29. studenoga konačnu presudu političkim i vojnim vođama najmalobrojnijeg naroda u BiH, osuđenima u prvom stupnju na ukupno 111 godina zatvora za zločine nad muslimanima 1993-94.

U prvostupanjskoj presudi iz svibnja 2013. kaže se da su zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog pothvata, u kojem je sudjelovao i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, s ciljem stvaranja etnički čistog hrvatskog entiteta u BiH.

''Herceg-Bosna, očišćena od muslimana, trebala se ili osamostaliti unutar BiH ili pripojiti Hrvatskoj kako bi se ostvarilo povijesno ujedinjenje hrvatskog naroda'', zaključili su suci.

Njihova odluka izazvala je oštre reakcije hrvatske javnosti, dominatno uvjerene da je Hrvatska pomagala zajedničku obranu lokalnih Bošnjaka i Hrvata od bosanskih Srba, a u bošnjačko-hrvatskom sukobu štitila svoje sunarodnjake od većinski bošnjačke Armije BiH i "uvezenih" mudžahedina.

Suprotstavljena gledišta na politiku tadašnjeg Zagreba prema BiH zrcale se i u stavovima dvojice uglednih povjesničara, Ante Nazora iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Tvrtka Jakovine s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

"Uloga Hrvatske i Hrvata u ratu u BiH bila je pozitivna", tvrdi Nazor, dok Jakovina smatra kako su se vlasti u Zagrebu "najprije umiješale krivo, a onda nikako".

Nazor kaže da prvostupanjska presuda ne uvažava činjenice da je Hrvatska među prvima priznala neovisnost susjedne države i da bez Hrvatske i Hrvata ne bi bilo nastanka niti opstanka današnje BiH.

"Nepravedno je i licemjerno onoga tko je vojno i humanitarno pomogao državi i Bošnjacima, kojeg su predsjednik i vojni zapovjednici toga naroda pozvali u pomoć, optužiti, a kamoli osuditi za udruženi zločinački pothvat ili agresiju na državu koju je zapravo spasio", rekao je Nazor Hini.

"To zasigurno ne radi država koja želi podijeliti drugu državu i prisvojiti njezin teritorij", dodao je ravnatelj sprecijaliziranog arhiva za dokumente iz ratova u Hrvatskoj i BiH.

Optužbu da je cilj stvaranja hrvatskoga entiteta bilo njegovo pripajanje ili tijesna povezanost s Hrvatskom Nazor smatra apsurdnom "kada je to isto hrvatskom narodu u Federaciji BiH omogućeno Washingtonskim sporazumima iz 1994., koji je odobrila i podržala međunarodna zajednica".

Tim je sporazumima, koji su potpisali čelnici Hrvatske i BiH te vođe lokalnih Bošnjaka i Hrvata, okončan hrvatsko-bošnjački sukob, dogovoreno osnivanje Federacije BiH na većinski hrvatskim i bošnjačkim područjima te konfederacija tog entiteta s Hrvatskom, koja nikada nije zaživjela.

Prof. Jakovina ocjenjuje da se hrvatska politika prema BiH iz 1990-tih raspala i da otad traje lutanje i nevoljkost da se u BiH učini bilo što suvislije i konkretnije.

"To je dijelom stoga što su iskustvo i neuspjeh iz 1990-ih, međunarodna izolacija, gubitak imidža žrtve, katastrofa za Hrvate u srednjoj Bosni i Posavini bili toliko bolni da se u presloženu bosanskohercegovačku politiku više nikada nismo na poželjan način miješali", rekao je.

"BiH, zemlja u kojoj je Zagreb mogao imati najodlučniji i najvažniji upliv, ostala je dramatičan podbačaj naših diplomacija i politika", smatra Jakovina.

Nazor primjećuje da u dijelu medija prevladava negativna percepcija uloge Hrvatske u ratu u BiH, nametnuta "bezobraznim i bezobzirnim interpretacijama i neodgovornim iznošenjem zaključaka na temelju selektivnog prikaza pojedinih izvora".

"Istodobno, stravični su razmjeri neznanja koje mi u Hrvatskoj imamo o stradanju Hrvata u BiH, posebice o stradanju Hrvata središnje Bosne u napadima Armije BiH", ističe on.

Da haška presuda neće poremetiti vladajuće narative o ulozi Hrvatske u ratu u BiH Jakovina tumači time što je u Hrvatskoj "nemoguć dijalog, a da se strana koja postavlja problematična pitanja ne optuži na nacionalnu veleizdaju".

"Mi nismo prostor Europe gdje su vladavina prava i vjera u sudovanje konačni i apsolutni, pa tako to ne vrijedi ni u ovom slučaju", rekao je.

"Zato zasad ne očekujem dramu bez obzira kakva presuda bila, osim drame koju su proživjeli oni koji su bili suđeni i njihove obitelji, kao i obitelji stradalih. Sve drugo morat će čekati još neko vrijeme", kaže Jakovina.