Što Trump želi od BiH, Dodika i RS

Bijela kuća objavila je svoju strategiju nacionalne sigurnosti, najvažniji dokument koji se odnosi na vanjsku politiku i sigurnost onako kako je vidi Donald Trump, predsjednik Amerike.

Zanimljivo je kako se odnosi Beograda i Prištine nalaze već u uvodnom odlomku ovog dokumenta kao primjer Trumpova vanjskopolitičkog angažmana u rješavanju svjetskih sukoba, iako i dalje nije jasno na što se točno odnosi sprječavanje rata između Srbije i Kosova, osobito jer se navodi kako je taj vanjskopolitički uspjeh Trump postigao tijekom prvih osam mjeseci drugog predsjedničkog mandata, pišu Nezavisne. 

Propitkivanje EU 

Iako se Bosna i Hercegovina ne spominje, prvi put se jasno može vidjeti interes Trumpove administracije u BiH, s obzirom na to kako se, kao nikada dosad, Bijela kuća obrušila na Europsku uniju kao političku organizaciju za koju tvrde kako uništava vitalnost europskih država, europskih gospodarstava, kulture i tradicije.

"EU i druga transnacionalna tijela potkopavaju političku slobodu i suverenitet, migracijske politike koje transformiraju kontinent i stvaraju sukobe, uz cenzuru slobode govora i suzbijanje političke oporbe, smanjenje nataliteta i gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja. Ako se sadašnji trendovi nastave, kontinent će biti neprepoznatljiv za 20 godina ili manje. Kao takve, daleko je od očitog hoće li pojedine europske zemlje imati dovoljno snažna gospodarstva i vojske kako bi ostale pouzdani saveznici", navodi se u ovom dokumentu.

U više se navrata spominje poštovanje suvereniteta, kulturnog i povijesnog nasljeđa drugih država, kao i potreba da se Amerika putem svoje tehnologije, meke moći i sigurnosnog čimbenika nametne kao njihov prirodni saveznik.

Zaglavljene europske integracije 

Iz ovog odlomka, ali i iz nekoliko drugih koje ovdje nismo imali prostora citirati, čini se kako Amerika uvjetuje NATO potporu Europi njezinim usklađivanjem s američkim vrijednosnim pogledima, ili barem s onim što Trump i njegovi saveznici vide kao ključne američke vrijednosti – kršćanske, kulturološke, usmjerene na fosilna goriva, smanjenje regulativa, posebno u području zelenih tehnologija, te uklanjanje prepreka razvoju visokotehnološkog sektora, poput umjetne inteligencije, najnovijih čipova i velikih podatkovnih centara.

Čini se kako se iz toga može vidjeti odakle interes ljudi oko Trumpa za Republiku Srpsku i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a.

Kao dio BiH, čije je stanovništvo najskeptičnije prema europskim integracijama, Republika Srpska može poslužiti kao ideološka podloga Trumpovim argumentima kako je EU nešto što Europljani u suštini odbacuju, ali im se nameće izvana kao model koji moraju bezuvjetno prihvatiti.

Gledano kroz tu prizmu, može se zaključiti kako je Trumpova administracija sasvim zadovoljna činjenicom kako su bosanskohercegovačke europske integracije zaglavljene, odnosno kako Bruxelles, iz njihove perspektive, ne može motivirati narode u BiH i njihove političare na kretanje prema europskim integracijama.

Diplomatski angažman? 

Amerika snažan geopolitički naglasak stavlja na svoju globalnu energetsku dominaciju, koju želi iskoristiti i za širenje vlastitog utjecaja u Europi te potkopavanje kineskog. Energetika, ali isključivo kroz promicanje fosilnih goriva, čini značajan dio prioriteta u američkom geopolitičkom pozicioniranju.

Ono što čini određeni paradoks u američkom odnosu prema Republici Srpskoj jest činjenica kako Rusija i dalje uživa visoki ugled među njezinim stanovništvom, dok je Trump, suprotno onome što se često misli na zapadnom Balkanu, negativno orijentiran prema Rusiji, koju vidi isključivo kao globalnu nuklearnu silu koju ne može ignorirati, ali s kojom mora podijeliti geopolitičku odgovornost na europskom kontinentu, bez mogućnosti njezina utjecaja na europske odnose, jer smatra kako su europske zemlje prirodni američki, a ne ruski saveznik.

"Europski saveznici uživaju znatnu prednost u tvrdoj sili nad Rusijom prema gotovo svim mjerilima, osim nuklearnog oružja. Kao posljedica ruskog rata u Ukrajini, europski odnosi s Rusijom danas su duboko narušeni, a mnogi Europljani Rusiju smatraju egzistencijalnom prijetnjom. Upravljanje europskim odnosima s Rusijom zahtijevat će snažan diplomatski angažman SAD-a, kako bi se ponovno uspostavili uvjeti strateške stabilnosti diljem euroazijskog kopna, ali i kako bi se ublažio rizik od sukoba između Rusije i europskih država", navodi se u ovom dokumentu.

Koja će struja prevladati? 

Sudeći prema strategiji, u idućem se razdoblju može očekivati očuvanje odnosa s Europom, uz očekivanje da će Europa preuzeti veću odgovornost za vlastitu obranu kroz zajedničku NATO sigurnosnu arhitekturu, o čemu smo ranije više puta pisali, ali i pokušaji potkopavanja EU kao političke institucije.

Kako će to ići prilično teško, priznaje se, iako neizravno, i u samom dokumentu, jer se u više navrata govori o ključnoj važnosti Europe za ostvarenje geopolitičkih ciljeva Amerike, osobito kada je riječ o Kini, koju Amerika vidi kao svog najvažnijeg suparnika.

Drugim riječima, Americi je potrebna Europska unija kao snažan oslonac u odnosima s Kinom, ali je istodobno želi potkopati jer se ne podudara s američkom ideološkom vizijom.

Koja će struja prevladati, ovisit će ne samo o političkim odnosima u Americi i rezultatima američkih međuizbora iduće godine, nego i o mudrosti europskih institucija kako će balansirati odnos između Bruxellesa i glavnih gradova država članica.