Stipe Šuvar, marksist iz Zagvozda kojeg je vrijeme skoro odnijelo u zaborav

Na današnji dan prije 20 godina, 29. lipnja 2004. u Zagrebu je umro Stipe Šuvar, hrvatski političar, komunist, sociolog i sveučilišni profesor.

Rođen je u Zagvozdu kod Imotskog 17. veljače 1936. godine u težačkoj obitelji. Nakon završetka gimnazije u Imotskome (tijekom školovanja primljen je u Komunističku partiju, kasniji Savez komunista), upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je među najboljim studentima.

Nakon diplome, zaposlio se u Agrarnom institutu u Zagrebu, istodobno upisavši studij filozofije.

Kao 29-godišnjak doktorira na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1965. godine, s temom iz sociologije. Pokretač je i prvi glavni i odgovorni urednik časopisa Sociologija sela te glavni i odgovorni urednik Studentskog lista i časopisa Naše teme.

Bio i je i član uredništva časopisa Marksističke sveske u Sarajevu, glavni urednik časopisa Socijalizam u Beogradu, a od 1994. urednik Hrvatske ljevice.

Autor je dvadesetak knjiga i niza članaka, rasprava i studija. Bavio se sociologijom sela, kasnije i urbanom sociologijom, što su i teme njegovog kolegija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao do smrti.

Šuvar je političku afirmaciju doživio poslije gušenja Hrvatskog proljeća, tijekom kojega se svrstao uz Vladimira Bakarića i pobjedničku frakciju koju je Josip Broz Tito reinstalirao poslije kraha proljećara u Karađorđevu.

SKH je pod njegovim vodstvom pokušao promijeniti ustavnu odredbu o hrvatskom književnom jeziku. Šuvara je kasnije hrvatski književnik Petar Šegedin okvalificirao kao predvoditelja "iskorijenjivačke politike protiv hrvatskog književnog jezika".

Godine 1974. Šuvar je postao sekretar, to jest ministar za kulturu Socijalističke republike Hrvatske. U sljedećih deset godina je bio protagonistom ili inicijatorom nekoliko utjecajnih projekata. 

Pročitajte još

Bio je četiri desetljeća gubernator Hrvatske i Titov bliski suradnik

U razdoblju poslije Titove smrti Šuvar se nametnuo kao ideološki arbitar na području cijele Jugoslavije, a nakon Bakarićeve smrti i kao "Bakarić poslije Bakarića".

Neki smatraju da je Stipe Šuvar je olakšao učvršćenje Slobodana Miloševića na vlasti tijekom razbuktavanja velikosrpskoga pokreta u drugoj polovici 1980-ih. Međutim, ova ocjena se može osporavati i činjenicom da je Šuvar u vrijeme 1988. – 1989. bio jedan od najnapadanijih političara od strane srpskog rukovodstva i medija.

Kao predsjednik CK SKJ 1989., Šuvar je imao realnu (ali svakako ne apsolutnu) političku moć, ali je sve ostalo na praznim frazama (poznata je njegova rečenica o tome da će reći "popu pop, a bobu bob" – što bi značilo da će javno objelodaniti velikosrpski sadržaj Memoranduma SANU i cijeloga mitingaškoga pokreta. No to se nije dogodilo.

Doduše, to nije spriječilo da ga srpski režimski mediji obaspu bujicom uvreda i prijetećih optužaba. Šuvar se i prije našao na meti unitarističko-centralističkih snaga zbog govora u kojem se suprotstavio centralizatorskom pritisku srpske političke elite sredinom osamdesetih godina.

Onda je pritisak bio zamaskiran u ruho unitarnoga jugoslavenstva i praćen kampanjom protiv "konfederacije koja rastura Jugoslaviju" i ustava iz 1974., dok se koncem 1980-tih pokazao kao otvoreni plan velikosrpske dominacije u cijeloj ondašnjoj SFRJ. 

U ožujku 1984. izrađuje elaborat pod nazivom "Bijela knjiga" u kojoj analizira političke tendencije u umjetničkom stvaralaštvu. Tu navodi "sporne" knjige, kazališne predstave, javne nastupe nekih kulturnih stvaralaca, zbivanja u filmu, istupe filmskih stvaralaca i istupe nekih poljskih i istočnoeuropskih autora i njihovih djela.

Šuvarova reforma školstva ostaje kontroverznom temom. Izgleda da je Šuvar htio ostvariti neku vrstu "specijaliziranoga školstva" (službeno nazvano "usmjerenim obrazovanjem"), kakvo postoji u razvijenim kapitalističkim zemljama poput Njemačke ili Švedske.

Godine 1989. postao je članom Predsjedništva SFRJ, no, zbog pasivnosti tijekom balvan revolucije i rastućih prijetnji novom hrvatskom vodstvu, izabranom na višestranačkim izborima, smijenjen je s toga položaja na kojemu ga je zamijenio Stipe Mesić.

Šuvar se vraća na Filozofski fakultet u Zagrebu (gdje drži katedru Sociologije sela i Demografije) i povlači se iz političkoga života.

Tijekom Domovinskoga rata za Šuvara se praktički nije ni čulo, a stranački se reaktivirao 1997., osnovavši Socijalističku radničku partiju s namjerom okupljanja širokog spektra lijevih političkih opcija.

No, u Republici Hrvatskoj više nije imao značajnijeg političkog utjecaja, ideje lijevih političkih opcija na scenu su vratili neki drugi njegovi suvremenici, ponajviše Ivica Račan. (Izvor: Wikipedia)