"Touareg" u kojem su se vozili čelni ljudi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH) u lipnju ove godine prodavao se za skoro 35.000 maraka. Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, u oglasu je napisao da je 12 godina star terenac u "top stanju".
On ga je kupio 2023. godine od firme koja se bavi prodajom novih i polovnih automobila "M.R.M. export-import" iz Ljubuškog.
Generalno tajništvo Vijeća ministara BiH je deset godina ranije od firme M.R.M. kupio ovaj i još tri automobila, "Phaeton" i dva Passata, za skoro 485.000 KM. Istoj firmi su ih prodali na licitaciji za 36.000 KM – cijeni po kojoj se u to vrijeme na tržištu mogao prodati samo jedan od njih, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Godinu prije ove prodaje Tajništvo je u servisiranje tih vozila uložio više od 27 tisuća maraka, a servis je radio upravo budući kupac – M.R.M.
Njihovim predstavnicima zbog toga na licitaciji nije bilo teško odlučiti da za ove automobile daju bolju ponudu od drugog ponuđača, firme "Oilmer" iz Sarajeva. Za M.R.M. nije bilo rizika, budući da je Sekretarijatu prodao ta vozila i redovno ih servisirao.
Kako je Vijeće ministara BiH ostalo bez dijela voznog parka, iste godine kupili su pet novih automobila za skoro 530.000 KM, ponovno od firme M.R.M. Tajništvo je u ovom natječaju detaljno precizirao tehničke karakteristike traženih vozila i rok isporuke od mjesec dana.
Na taj način su eliminirali druge potencijalne ponuđače, među njima i firmu ABC-1968 u kojoj kažu da su preuzeli natječajnu dokumentaciju, ali da su odustali od prijave jer su unaprijed znali da će biti odbijeni.
Uz to, Vijeće ministara je u posljednjih 13 godina kupilo još dva automobila u salonu M.R.M. U tom periodu Tajništvo nije proveo nijedan natječaj za kupovinu automobila u kojem posao nije dobila ova firma.
"Ako netko proda službeno auto, pa zatim opet pobijedi na natječaju kad je riječ o održavanju i nakon toga ponovno otkupi ta ista vozila, pa proda nova, to je već upitno koliko je to sve u skladu sa zakonom", rekao je Dževad Nekić, bivši generalni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije BiH.
Nitko iz Generalnog sekretarijata Vijeća ministara BiH nije htio pred kamerom govoriti s novinarima CIN-a. Razgovor je odbio i Robert Grubišić, direktor M.R.M, kratko rekavši: "Mi radimo kako radimo, sve u skladu sa zakonom".
Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, preko internetske stranice OLX prodavao je u lipnju 2025. godine automobil "Touareg V6" za skoro 35.000 maraka. Riječ je o službenom vozilu u kojem su se od 2013. godine vozili predsjedavajući Vijeća ministara BiH.
Novinari CIN-a su se javili na Ivankovićev oglas, pogledali auto i testirali ga. Očuvana unutrašnjost i uredan motor odavali su da su automobilom upravljali profesionalni vozači i da je redovno održavan.
Kada su novinari naknadno kontaktirali Ivankovića i predstavili se, on nije pristao na razgovor pred kamerom, ali je kratko odgovorio preko Viber aplikacije: "Auto sam kupio jer mi se svidjelo".
Firma M.R.M. je na "Touaregu V6" zarađivala više puta – prodajom Vijeću ministara BiH i servisiranjem – a nakon što su ga otkupili na licitaciji od ove institucije, prodali su ga ljubuškom poduzetniku.
Sekretarijat je ovaj automobil 2013. godine kupio za potrebe tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande za 148.590 KM, o čemu je CIN tada pisao. Otprilike u isto vrijeme su na raspisanim natječajima od M.R.M. kupljeni i "Phaeton" te dva Passata.
Državni revizori su utvrdili da je jedan od ta dva Passata kupljen tako što su na natječaju preferirane upravo njegove karakteristike.
Vozila su koristili desetljeće prije nego što su odlučili da ih prodaju na licitaciji. Sve vrijeme su servisirani i popravljani u ljubuškoj firmi M.R.M. Neposredno prije nego će ih u svibnju 2023. oglasiti za prodaju, u aute su uložili 23.906 KM.
Nisu prestali trošiti na aute ni nakon što su ih oglasili za prodaju pa su ih naknadno servisirali, što je koštalo još 3.543 KM.
Nakon toga vozila su prodali za 36 tisuća KM – po cijeni koja je tek nešto veća od novca uloženog u servise.
"Onaj tko je ulagao, održavao ta vozila, on je u velikoj prednosti kad je u pitanju kupovina tih vozila. I mislim da, zaista, određeni sukob interesa tu postoji", smatra Nekić.
Miroslav Rupčić, sin i brat suvlasnika firme M.R.M, nekadašnji je pomoćnik ministra obrane Federacije BiH i bivši direktor "Hercegovina osiguranja". U drugoj polovici 2004. osuđen je na zatvorsku kaznu od pet godina i šest mjeseci jer je Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH (HDZ) preusmjeravao novac namijenjen Ministarstvu obrane Federacije BiH.
U presudi Suda BiH se, uz ostalo, navodi da je Rupčić u travnju 2001. kao direktor "Hercegovina osiguranja" tadašnjem visokopozicioniranom članu HDZ-a, a sada predsjedniku ove stranke, Draganu Čoviću darovao Golfa vrijednog 56.900 KM.
Rupčić je tada svjedočio da je Čović prestao obavljati dužnost ministra financija i da mu je automobil bio potreban za osobne potrebe. Golfa je darovao "kao znak poštovanja prema tom čovjeku".
Miroslav Rupčić, sin i brat vlasnika firme M.R.M., poklonio je 2020. godine sanitetsko vozilo "Caritasu" Mostara, rekavši da je ova firma "na raspolaganju za činjenje dobra". S novinarima CIN-a nije htio razgovarati, rekavši da nije ni vlasnik ni zaposlenik firme.
M.R.M. svoj promet bazira značajnim dijelom na natječajnoj prodaji vozila javnim poduzećima i institucijama.
U proteklih deset godina, poslujući s javnim institucijama i poduzećima u BiH, na ovaj način prihodovali su skoro 78,5 milijuna KM. A jedan od vjernih kupaca je Generalno tajništvo Vijeća ministara koji u tom periodu nije proveo nijedan natječaj za kupovinu i servisiranje automobila u kojem posao nije dobila ljubuška firma.
Nakon što je 2023. usvojen državni proračun, isplanirana je nabavka vozila za urede predsjedavajućeg i Generalnog sekretarijata u vrijednosti 530.000 KM.
Raspisan je natječaj na koji se javio samo M.R.M, prodavši im četiri Audija i jednog Volkswagena za 529.908 KM. Cijenu kupljenih vozila uklopili su sa stotinjak maraka razlike u predviđeni plan.
Nekić smatra da ovo upućuje da su od dobavljača vozila prikupljeni inputi prije prodaje jer, u protivnom, ne bi mogla biti minimalna razlika u odnosu na procijenjene vrijednosti i izvršene nabave.
Iako Zakon o javnim nabavkama BiH nalaže da se u postupku prema ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, u natječajnoj dokumentaciji opisane su sve karakteristike vozila koje je Vijeće ministara tražilo – dužina i širina, međuosovinski razmak, snaga motora, zapremina prtljažnika…
"Kada vi u natječajnoj dokumentaciji navedete točne dimenzije i precizirate karakteristike, sjedala, volan, to može imati za posljedicu pogodovanje određenom proizvođaču ili modelu vozila", kaže Nekić.
To je, primjerice, bio slučaj sa specifikacijama na osnovu kojih je kupljen "Audi A6 50 TDI". Sekretarijat je zahtijevao ukupno 48 tehničkih karakteristika, među njima minimalnu dužinu vozila 4.900 mm i maksimalnu širinu 2.120 mm te presvlake sjedala u kombinaciji s platnom i kožom. Audi koji je ponudio M.R.M. zadovoljio je sve tražene uvjete.
Novinari CIN-a su utvrdili sličnosti i kod ostalih kupljenih vozila.
Međuosovinski razmak kupljenog "Audija Q5" je 2.819 mm, samo jedan milimetar kraći od maksimalnog zahtijevanog. U istim specifikacijama zahtijevano je vozilo minimalne dužine 4.680 mm, što odgovara devet milimetara dužem "Q5".
"Audi A6" i "Q5" kupljeni su u paketu za 319.920 KM.
Sekretarijat je u drugom paketu kupio dva "Audija A4" i "Volkswagen Arteon", plativši ih skoro 210.000 KM.
Za "Arteon" je zahtijevana minimalna dužina 4.860 mm, a model se uklopio sa šest mm razlike.
Prema dostupnim informacijama, i "Škoda Superb" mogla se uklopiti, ali su dimenzije "nacrtane" tako da više odgovaraju "Audiju A4".
Redovni servisi i sitne popravke mogli bi izgledati jednostavno, osim ako službena vozila iz Sarajeva svaki put morate voziti u Ljubuški. Upravo to je bio slučaj proteklog desetljeća.
Novinari CIN-a izračunali su da je Vijeće ministara BiH u proteklih deset godina na servisiranje potrošilo oko 300.000 KM – svi poslovi dodijeljeni su M.R.M.-u.
Revizori su utvrdili da su troškovi puta (gorivo, putni troškovi vozača) često bili veći od samog servisa.
"Navedeno proizlazi iz činjenice da je izabrani dobavljač udaljen više od 150 kilometara od sjedišta institucije te da su troškovi putovanja često veći od troškova servisiranja", naveli su revizori.
Nekić smatra da je takav izbor dobavljača "van pameti i van principa korištenja javnog novca jer se troši na neekonomičan i neefikasan način".
