Slučaj Dudaković: Optuženi moraju trbuhom za kruhom?!

U Sudu Bosne i Hercegovine je održano ročište u predmetu Atif Dudaković i drugi, na kojem je razmatran prijedlog Tužiteljstva BiH za određivanje i produženje mjera zabrane za optužene u ovom slučaju. 

Tužteljstvo BiH je zatražilo da se optuženima u ovom predmetu, koji se terete za zločine protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civila, odredi zabrana napuštanja mjesta boravišta, kao i putovanja u inozemstvo, te da im se oduzmu putne isprave i osobne iskaznice, kao i da im se uvede obaveza da se dva puta tjedno javljaju u nadležnu policijsku postaju.

Prijedlog Tužiteljstva, istovremeno,  podrazumijeva produženje mjere zabrane - sastajanja s određenim osobama, odnosno zabranu kontakta sa svjedocima, čak i preko posrednika, odnosno zabranu približavanje svjedocima na 100 metara, kao i zabranu komunikacije s medijima, te javna obraćanja. 

Obrazlažući spomenuti prijedlog, tužiteljica Vedrana Mijović navela je da se radi o teškom kaznenom djelu, podsjećajući na visinu zaprijećene kazne. Istovremeno, izrazila je bojazan da bi optuženi mogli utjecati na svjedoke da promijene iskaz i time ometati rad pravosuđa, pozivajući se na odredbe Zakona o kaznenom postupku i druga akta.  

Dodala je da su u predmetima ratnih zločina iskazi svjedoka najvažnije dokazno sredstvo, navodeći da je veliki broj svjedoka u ovom predmetu zatražilo mjere zaštite. 

Obrana optuženih, međutim, navodi da je obrazloženje Tužiteljstva paušalno, apstraktno, široko i proizvoljno postavljeno, izričito se protiveći mjeri koja se odnosi na zabranu napuštanja mjesta boravišta, te inzistirajući na tezi da bi Sud trebao odbiti prijedlog Tužiteljstva u cjelosti. 

Odvjetnik Asim Crnalić kazao je da se radi o prijedlogu koji je 'na štetu' optuženih, posebno elaborirajući pitanje zabrane napuštanja mjesta boravišta i pozivajući se na stav suca Suda BiH Branka Perića iskazan u tekstu pod naslovom "Neefikasno pravosuđe i mjere za uspješno vođenje postupka", objavljenom u publikaciji Centra za javno pravo. 

Usprotivio se, nadalje, pooštravanju mjera zabrane, podsjećajući na dosadašnje korektno držanje osumnjičenih u ovom predmetu, a u osvrtu na zabranu komuniciranja s medijima, kazao je kako sloboda izražavanja predstavlja temeljno ljudsko pravo. 

Sa stavovima kolege Crnalića suglasni su Fahrija Karkin, Nermin Vila i drugi odvjetnici angažirani u ovom predmetu (ukupno 17 optuženih). 

Obrana je ukazala i na, kako su naveli, procesnu nedostatnost razmatranog prijedloga, te procesnu situaciju da se sve dogđa u fazi postupka u kojem je još otvoren rok za osporavanje osnova sumnje, odnosno ulaganje prethodnih prigovora odbrane. 

Otvorena su i pitanja od značaja za dalju egzistenciju optuženih i njihovih obitelji, budući da dio njih radi u inozemstvu, uključujući i pravo na rad kao neotuđivo pravo, medijske pritiske u vezi s podizanjem optužnice u ovom predmetu, te presumpciju nevinosti. 

U nastavku se na iznesene stavove odbrane osvrnula tužiteljica Mijović, navodeći da spomenuto Perićevo stanovište nije obavezujuće, te da se optuženi brane u sudnici, odnosno da im nije uskraćeno pravo na obranu. 

Kazala je i da su pred zakonom svi jednaki, bez obzira na percepciju javnosti, te da je komunikacija Tužiteljstva s medijima u vezi bila uobičajena, odnosno da ne stoji primjedba obrane o tome da je ta komunikacija bila u cilju ishođenja boljeg statusa Tužiteljstva u ovom postupku. 

U osvrtu na egzistencijalnu ugroženost optuženih, dodala je da, s obzirom na njihova zanimanja, optuženi mogu raditi u mjestima boravišta. 

Uslijedila je reakcija obrane, posebno na potonji stav, za koji je rečeno "da je istina tragično drugačija, i da posla nema u cijeloj državi, te da su ljudi prinuđeni posao tražiti u inozemstvu i ići trbuhom za kruhom". 

Kako je na kraju ročišta priopćio sudac za prethodni postupak Davorin Jukić, odluka u vezi s razmatranim prijedlogom bit će donesena u zakonskom roku.