Srpska demokratska stranka (SDS) uputila je Sudu Bosne i Hercegovine dvije žalbe protiv odluka Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH, kojima su odbijeni njihovi zahtjevi u vezi s ponovnim brojanjem glasova i poništenjem prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske na 140 biračkih mjesta.
U prvoj žalbi SDS osporava odluku SIP-a kojom je odbijen zahtjev za ponovno brojanje glasova na 140 biračkih mjesta u Republici Srpskoj, tvrdeći da je ta odluka u cijelosti nezakonita.
Navode da je SIP pogrešno primijenio Izborni zakon, nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te postupao suprotno pravilima upravnog postupka. Posebno ističu da je SIP zauzeo stav prema kojem krivotvorenje potpisa na biračkim popisima, iako predstavlja krivično djelo, ne predstavlja dovoljan razlog za ponovno brojanje glasova, što SDS ocjenjuje neprihvatljivim i suprotnim osnovnim principima izbornog integriteta.
SDS u žalbi navodi da su i sami članovi SIP-a u javnim izjavama potvrdili da je na više desetina biračkih mjesta dolazilo do manipulacija rezultatima, uključujući dodavanje glasova jednom kandidatu i oduzimanje glasova drugom.
Prema njihovim navodima, na 51 od 81 kontroliranog biračkog mjesta utvrđeno je da su glasovi sustavno dodavani kandidatu SNSD-a Siniši Karanu, točnije njih 510, dok su oduzimani Branku Blanuši, njih 288 te da to predstavlja 798 glasova razlike, a što SIP, kako tvrde, neopravdano svodi isključivo na matematički kriterij i zaključuje da to nema utjecaj na konačan izborni rezultat.
Posebnu sumnju, kako navode iz SDS-a, izazivaju neuobičajeno visoki postotci izlaznosti na pojedinim biračkim mjestima u Doboju, gdje je, usprkos općem padu izlaznosti, zabilježena izlaznost i do 91 posto. Tvrde da su takvi podaci nelogični i da zahtijevaju grafološko vještačenje potpisa na biračkim popisima, kako bi se utvrdilo jesu li navedeni birači zaista glasali ili je riječ o izbornim manipulacijama.
U žalbi se navodi i da je SIP potvrdio kako je više od 2.300 osoba glasalo bez važećih identifikacijskih dokumenata, ali je istovremeno zauzeo stav da ta činjenica ne dovodi u pitanje točnost izbornih rezultata.
SDS ocjenjuje da takav pristup predstavlja legalizaciju očiglednih nezakonitosti i dodatno kompromitira izborni proces, posebno imajući u vidu da su nepravilnosti zabilježene na skoro trećini biračkih mjesta u Republici Srpskoj.
Druga žalba odnosi se na zaključak SIP-a kojim je odbačen zahtjev SDS-a za poništenje prijevremenih izbora na 140 biračkih mjesta kao nedopušten.
SDS tvrdi da je SIP pogrešno protumačio Izborni zakon BiH, jer zakon, kako navode, nigdje ne zabranjuje političkim subjektima da traže poništenje izbora. Smatraju da je SIP bio dužan da se o njihovom zahtjevu izjasni meritorno, odnosno da ga usvoji ili odbije, a ne da ga odbaci kao nedopušten.
U obje žalbe SDS ističe da je izborni proces u Republici Srpskoj ozbiljno kompromitiran, da utvrđene nepravilnosti nisu izolirani incidenti, te da su imale presudan utjecaj na izborne rezultate, koji, kako navode, ne odražavaju stvarnu volju birača.
Zbog toga traže od Apelacijskog odjeljenja Suda BiH da poništi odluku i zaključak SIP-a te predmet vrati na ponovno odlučivanje.
SDS je u žalbama ukazao i na, kako navode, nezakonito postupanje SIP-a u vezi s rokovima za podnošenje žalbi, tvrdeći da se zaključkom SIP-a ne mogu derogirati zakonske odredbe Izbornog zakona i Zakona o upravnom postupku.
