Pupovac: Ne bojimo se doći u Vukovar ni 17. ni 18.

Saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac u Novom je danu komentirao aktualnu političku situaciju, odlazak u Vukovar i obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, prenosi N1.

"Došlo je do političke radikalizacije, čak do pojave desnog radikalizma u retorici, to je zabrinjavajuće", rekao je Milorad Pupovac o stanju u politici danas i dodao:

"Neki ne prezaju od najtežih oblika političkog djelovanja da bi narušili nešto što se desetljećima gradilo. Oni nemaju drugih ideja u politici nego međuetničko sukobljavanje. Neki ljudi nemaju druge ideje nego – idemo napadati Srbe, manjine – jer je to najlakše. To je zapravo najteže jer se tako društvo unazađuje. Neki misle da mir nema vrijednost i da treba nastaviti neku vrstu ratovanja."

"Mi nismo četnici"

Odgovarajući na pitanje kako se suočavaju s raznim porukama i izjavama u kojima se SDSS naziva četničkom skupinom ili terorističkom strankom, Pupovac je rekao:

"Prvo, mi nismo četnici. Mi smo srpska manjinska stranka, ali nikad ni ja ni ljudi oko mene nisu dijelili ništa s četničkom ideologijom. To je za nas uvredljiv naziv koliko god uobičajen, on je protivan našem osjećaju političke vrijednosti. Brine činjenica da se u odnosima između Zagreba i Beograde Hrvate lako pretvara u ustaše, a Srbe u četnike. Uzet ću povod nesretnog incidenta u Zadru napadom na novinare i članove uprave Košarkaškog kluba Crvena zvezda, vikali su da će klati Srbe na utakmici, ali to su suci i druge institucije prešutjeli. Beogradski mediji odgovaraju da je to ustaški pir. Ali to su pojedinci, to nije Hrvatska. To je opasno, maligno, kontaminirajuće i s tim treba prestati jer uz tako nešto Hrvatima u Srbiji je sigurno teško."

Kaže da je praksa "sjedenja na ušima" na utakmicama, kad su posrijedi ustaški poklici, skoro uvriježena: "Ne čuju predsjednici, ministri, policija, suci… Naš zakon je jasan – kad se nešto tako dogodi, prekida se utakmica."

"Moramo imati dosljednju politiku. S jedne se strane nismo previše odmakli od rata, previše ga zloupotrebljavamo kao sredstvo političke kampanje, a onda unutar toga kad se govori o ratu, dio ljudi misli da je normalno da je njegova sastavnica ustaštvo. Misle da je normalno nakon završetka rata još uvijek osigurati pravo na pozdrav ZDS jer su pojedine formacije to izvikivale, ali to nije normalno", ističe.

Je li spreman kleknuti u Vukovaru?

Na pitanje smatra li da je srpska zajednica ili on sam učinio dovoljno, odnosno jesu li mogli učiniti više u smislu smanjivanja tog jaza, Pupovac je rekao:

"Svatko normalan, Srbin, Hrvat ili netko treći, razumije da je u Hrvatskoj tijekom ratnog raspada zajedničke zemlje Vukovar i vukovarsko stradanje jedno od najvećih mjesta stradanja. To je teret za svakog. SDSS je bio u Koloni i spremni smo opet ići u Kolonu. Približavamo se tome da se to pretvori u hrvatsko političko obračunavanje, zarađivanje političkih poena na tragičnim žrtvama."

Na pitanje je li spreman kleknuti u Vukovaru i ispričati se za žrtve, Pupovac je podsjetio na sve što su dosad napravili i istaknuo: "Ljudi koji nisu sudionici rata, kao što ja nisam, ljudi koji nose teret tog rata zbog nekih ljudi koji su počinili zločine ili vodili ratnu politku, ne bi smjeli biti sredstvo kojem će se lijepiti etikete za one koji su bili protiv rata ili u ratu nisu sudjelovali, a spremni su doći s cvijetom, pokloniti se žrtvama i iskazati žaljenje. Zar to nije gesta koja popunjava moralne zahtjeve?"

Zašto odavanje počasti 17. studenog?

Pojašnjavajući zašto vukovarskim žrtvama odaju počast dan ranije, a ne 18. studenog, napomenuo je:

"Kad je posrijedi naš dolazak, odredili smo dan ranije kad se okuplja najveći broj ljudi. Odlazimo na Dunav zbog vrlo jasnog razloga – jer su tamo civili završavali ubijeni, i Hrvati i Srbi. To je samo poštovanje prema strašnom vidu stradanja. Znamo da su stradali Hrvati, da su stradali Srbi, odabrali smo to kao način da se to ne zaboravi. S druge strane, nakon toga odlazimo na Ovčaru položiti vijence za ubijene iz vukovarske bolnice. Potom u crkvi svetog Nikolaja palimo svijeće za sve bez obzira na nacionalnost."