Pitanja za bh.vlasti: Je li ili nije? Tko i kad? Zašto?
U ponedjeljak, 10. prosinca, u Marakešu su 164 države (od 193, koliko trenutno UN ima članica) prihvatile Globalni dogovor za sigurnu, urednu i regularnu migraciju (eng. The Global Compact for Safe, Orderly and Regular Migration), ili kraće Globalni dogovor o migraciji. Taj dokument, na 34 stranice sadrži 54 točke, a usmjeren na 23 ciljana područja, se naziva i Globalni kompakt ili Marakeški sporazum. Među državama koje nisu prihvatile Globalni kompakt su SAD, Australija, Izrael, Mađarska, Austrija, Italija, Bugarska, Slovačka, Češka, Poljska, Latvija i Švicarska.
Već dugo vremena traju rasprave između zagovornika i protivnika Kompakta, što je kulminiralo povlačenjem spomenutih država iz dogovora. Dok zagovornici tvrde da se ovim dokumentom samo želi regulirati migracije i ojačati prava migranata ne namećući obveze suverenim državama, protivnici upozoravaju na negativne strane i nejasne ciljeve. Naglašavaju da je ovo začetak jednog vrlo problematičnoga procesa koji će u konačnici legalizirati sve vrste migracija a suverenim državama nametnuti obveze koje se već spominju u tom dokumentu. Također, upozoravaju da Kompakt ohrabruje migracije. Tako se u uvodnom dijelu Globalnog kompakta za migracije kaže „prepoznajemo da su izvor blagostanja“, a Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u svom spotu kojim promiče Kompakt između ostaloga šalje poruku “Migracija je neizbježna. Migracija je nužna. Migracija je poželjna.“
Apsolutna tišina u BiH
Zagovornici tvrde da Globalni kompakt ne narušava državni suverenitet i nije obvezujući, a protivnici pitaju kako je to moguće kad se u samom dokumentu riječi “obveza” i “obvezujemo” spominju čak 46 puta. Nadalje, Sporazumom se ‘brišu’ razlike između legalne i ilegalne migracije, odnosno, legaliziraju se ilegalne migracije te kao takve ne će postojati. Pored toga, promovira se „pravo na migracije“ kao fundamentalno ljudsko pravo.
''I dok se širom svijeta vode žestoke rasprave o Marakeškom sporazumu, vlade gube parlamentarnu većinu a ministri daju ostavke, u BiH vlada apsolutna tišina'', navode u svom priopćenju iz HKZ Troplet.
Po svemu sudeći BiH je prihvatila Globalni kompakt, ali nigdje, kako navode, nisu uspjeli naći službenu potvrdu toga.
''Ni jedan BH političar nije ništa izjavio o tome. Vjerojatno smatraju da narod ne treba informirati niti što pitati. Njima narod ionako samo smeta. Nije nam mogao pomoći čak ni sveznajući Google, ni on nije uspio naći ništa o Bosni i Hercegovini i Globalnom dogovoru o migraciji. Nigdje ništa! Znamo što o Marakeškom sporazumu misli SAD, Austrija, Češka, Izrael… ali ne znamo koje je stajalište Bosne i Hercegovine, što je naše stajalište. Stoga, kao odgovorni građani koji žele znati što mi sami trebamo misliti, pitamo naše vlastodršce: Je li BiH prihvatila Globalni dogovor o migraciji? Ako jest, tko je i kada donio tu odluku? Zašto BH javnost nije informirana o jednom ovako značajnom pitanju?'', ističu.
Legende i ruke u zraku
S toga postavljaju ova pitanja svim institucijama vlasti u BiH:
• Predsjedništvu BiH (zapravo, pitanje je za 2/3 predsjedništva, gospodu Dodika i Džaferovića, ne zanima nas mišljenje nelegitimnoga člana)
• Parlamentarnoj skupštini BiH (krnjoj, Dom naroda ne postoji)
• Vijeću ministara BiH (ako je još uvijek u mandatu)
• Ministru vanjskih poslova BiH (nadamo se da on zna odgovor, pod uvjetom iz prethodne stavke)
• Ministru sigurnosti BiH (on nas već dugo „zabavlja“ problematikom migranata).
''Mogli bismo uputiti ovo pitanje i naj-najvišim vlastima u BiH, OHR-u i OESS-u, ali ne ćemo. Ne zbog toga što mislimo da gosp. Berton i gosp. Inzko ne bi znali odgovoriti (znao bi gosp. Inzko, pa ne radi se o matematici), ali njihovi odgovori su irelevantni jer su njihove države odbile Globalni kompakt.
I molimo veleuvažene institucije da se potrude doći do pravih odgovora, prekopaju zapisnike i stenograme, kako se opet ne bi dogodio slučaj kao s Istanbulskom konvencijom, kada osam godina nitko nije znao je li BiH prihvatila ili odbila tu konvenciju. Tek kad je počela rasprava u Republici Hrvatskoj, postavilo se to pitanje i u BiH i nitko nije znao odgovor. Čak se toga nisu mogli sjetiti ni parlamentarci koji su donosili odluku (vjerojatno zbog silnog posla, odgovornosti i obveza). Na kraju se odgonetnulo da je Istanbulska konvencija usvojena jednoglasno. Postoji urbana legenda koja kaže da su srpski parlamentarci digli ruke jer Konvencijom nije osporavana Republika Srpska, bošnjački su podigli obje ruke jer se zna da je dobro sve što stiže iz Istanbula, a hrvatski su bili za jer su im međunarodni predstavnici rekli da trebaju podići ruke'', navode u priopćenju iz HKZ Troplet.
