Na današnji dan prije 70 godina nastao je Pokret nesvrstanih
Na današnji dan prije 70 godina, 19. srpnja 1956. lideri Jugoslavije, Indije i Egipta - Tito, Nehru i Naser, potpisali su na Brijunima deklaraciju o zajedničkoj suradnji i politici - Pokret nesvrstanih zemalja.
Egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser, indijski premijer Jawaharlah Nehru i jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito dogovorili su na tom susretu temelje pokreta Nesvrstanih.
Naime, postojalo je mnogo zemalja koje nisu htjele pripadati ni jednom od tada postojećih blokova. Pokret nesvrstanih trebao je pružiti svojevrsnu alternativu toj podjeli između istočnog i zapadnog bloka.
Čelnici ove tri zemlje tako su donijeli zajedničku proklamaciju o suradnji u borbi za razoružanje i protiv uporabe atomske energije u ratne svrhe. Potpisali su tzv. Brijunsku deklaraciju u kojoj je pisalo: "Mir se ne može postići podjelom, već težnjom ka kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razmjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončanjem dominacije jedne zemlje nad drugom."
Tito je Nehrua i Nasera ugostio na otočiću Vangi,svom malom privatnom raju. To je inače bio najekskluzivniji dio brijunskog kompleksa kamo su imali pristup samo odabrani. Tito je na Vangi imao nasade vinove loze, ali i voćnjak s mandarinama, čije je plodove sam brao i dijelio gostima.
Termin "Nesvrstani"
Termin "Nesvrstani" je prvi upotrijebio indijski premijer Džavaharlal Nehru tijekom svog govora 1954. u Colombu, Šri Lanka. Nehru je u tom govoru opisao pet osnovnih zakona koji su korišteni kao vodilje u kinesko – indijskim odnosima, a koje je prve smislio ondašnji kineski premijer Zhou Enlai.
Nazvani "pet principa miroljubive koegzistencije" ili panča-šila, ovi će principi poslije poslužiti kao osnova Pokreta nesvrstanih. Tih pet principa su:
- uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta,
- uzajamno nenapadanje,
- uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove,
- jednakost i uzajamna korist, te
- miroljubiva koegzistencija.
Svjetski nesvrstani narodi su izrazili svoju želju da ne budu uvučene u ideološke sukobe Istoka i Zapada u hladnom ratu. Bandung je bio značajna prekretnica za razvoj pokreta kao političke organizacije. Potpisivanjem Brijunske izjave, Pokret nesvrstanih je službeno postao svjetska organizacija.
Prva službena konferencija
Tek 6 godina kasnije, u rujnu 1961., uz veliku zaslugu jugoslavenskog lidera Josipa Broza Tita, održana je prva službena konferencija Pokreta nesvrstanih.
Uz Tita i Nehrua, drugi istaknuti svjetski lideri koji su sudjelovali u stvaranju Pokreta nesvrstanih su egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser i njegov indonezijski kolega Sukarno, te predsjednik neovisne Gane Kwame Nkrumah.
Pokret je izgubio kredibilitet tijekom sedamdesetih kada je kritiziran da u njemu postoje dominantne države i one koje su prijateljske Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika. Dok su vođe poput Tita, Nassera, Sukarna ili Nehrua mogli predstavljati ideologiju nesvrstanosti, vođe poput Fidela Castra su kompromitirali cijeli projekt.
Pokret je okupljao ili još okuplja oko 120 zemalja, a u Havanskoj deklaraciji iz 1979. stoji kako je cilj pokreta "osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i osiguranje nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, apartheida i rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike".
Nakon završetka hladnoga rata - izgubio se fokus
Pokret se fokusirao na nacionalne borbe za neovisnost, iskorjenjivanje siromaštva, ekonomski razvoj i suprotstavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu. Zemlje članice su predstavljale 55 % siromašnog stanovništva Zemlje, većinu vlada na svijetu i skoro dvije trećine članica Ujedinjenih naroda.
Važniji članovi su bili SFR Jugoslavija, Indija, Egipat i Južnoafrička Republika.
Iako je namjeravano da organizacija bude blizak savez kao NATO i Varšavski pakt, imala je malo jedinstva i mnoge od njezinih članica su bile u savezu s jednom ili drugom velikom silom.
Primjerice, službeno nesvrstana Kuba je bila u savezu sa Sovjetskim Savezom tijekom čitavog hladnog rata, kao i Indija, koja je mnogo godina bila zajedno sa Sovjetima u borbi protiv Kine.
Pokret se slomio kada je Sovjetski Savez napao Afganistan 1979. godine. Dok su neke države podržavale sovjetsku invaziju, ostale članice Pokreta su se protivile napadu.
Pokret nesvrstanih se nakon kraja hladnog rata dugo borio za nalaženje smisla. U današnje vrijeme Pokret nesvrstanih uglavnom se svodi na memoare i nostalgiju pojedinaca.
