Mirjana Laganin, žena koja nudi rješenja

BLJESAK: Djelujete u nevladinom sektoru u kojem se zalažete za prava djece. Što vas je nagnalo da se pored toga i politički angažirate?

LAGANIN: Aktivistica sam u udruzi roditelja školske djece i zajedno s mojim kolegama i kolegicama već osam godina radim na tome kako bi se reforma školstva zaista i provela u obrazovanju našeg kantona. Za proteklo vrijeme spoznala sam kako se dobrom voljom i upornim radom stvari koje nisu dobre mogu poboljšati. Uvjerila sam se kako je zaista moguće inicirati pozitivne promjene u društvu. Ako sam, zajedno s istomišljenicima, uspjela pomaknuti stvari na bolje u obrazovanju, sigurna sam da je to moguće napraviti u svakoj drugoj oblasti našeg života. Stoga sam, prije svega kao građanka i stanovnica ovog grada odlučila angažirati se kako bi cijela zajednica dobila izglede za perspektivu. Napredak zaslužujemo svi a ne samo pojedini politički moćnici dosadašnje vlasti. Osjećam odgovornost, prema svima onima koji nemaju snage, znanja ili mogućnosti uključiti se aktivnije u mijenjanje prilika u kojima živimo, da to učinim i u njihovo ime. U svakom svom dosadašnjem angažmanu, bilo da je u pitanju profesionalni ili volonterski, jednako sam se zalagala u izvršenju zadataka i ostvarenju postavljenih ciljeva. Moj cilj je u našoj zemlji imati kvalitetnije obrazovanje, bolji socijalni status za sve naše građane i građanke, privredu u kojoj će biti zadovoljni i radnici i radnice kao i poslodavci i poslodavke.

BLJESAK: Što je ključno za poboljšanje kvalitete obrazovanja?

LAGANIN: Transparentan, odgovoran i stručan rad nadležnih u obrazovanju je ključni preduvjet za postizanje bilo kakvog napretka u školskom sustavu. Ministarstvo obrazovanja, kao i općenito Vlada HNK su se jasno odredili u tome kako im nije stalo do naše djece. Ne mare za uvjete u kojima se nastava odvija, niti kako se gradivo predaje. Ne zanima ih koliko su djeca u stanju znanja usvojiti, a najmanje ih je briga znaju li svoje znanje primijeniti u svakodnevnom životu. Da nimalo ne razmišljaju o zdravlju učenika i učenica jasno mi je odavno.

Pod hitno nam trebaju suvremeni nastavni planovi i programi, zakon o udžbenicima, zaposleni logopedi i psiholozi u svim školama, dovoljan broj asistenata u nastavi za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju, organizirani produženi boravci u svim osnovnim školama, opremljene škole potrebnim priborom, uređajima i potrošnim materijalom… Svaka škola mora imati primjerenu sportsku dvoranu. U budžetu ima dovoljno novca kojeg treba usmjeriti upravo na sve ovo što sam prethodno navela.

Sramotno je da jedino u HNK ne postoji zakon o udžbenicima. Zadaća je ministarstva obrazovanja pobrinuti se da se izradi i donese ovakav dokument kao što je to učinjeno u svakom drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Izjava ministra, koju smo dobili na početku njegovog mandata još 2015. godine, kako je nacrt ovog zakona u izradi te se uskoro može očekivati nastavak procedure njegovog donošenja, se pokazala neistinitom. Neću odustati od upućivanja inicijative da se ovaj zakon donese.

Kao zastupnica u Skupštini HNK pokrenut ću u prvoj godini mandata provedbu kurikularne reforme. Programi rada za svaki nastavni predmet u školama trebaju biti odobreni i usvojeni tek nakon što se provede javna rasprava o njima. Roditelji i javnost općenito moraju biti uključeni u izradi svega što se tiče djece i njihovog školovanja.

BLJESAK: Mišljenja ste kako je potrebno đake vratiti u đački dom a gradsku upravu smjestiti u ''zatvor''. Pojasnite.

LAGANIN: Veoma važnim smatram ponovno uspostavljanje funkcije đačkog doma u Mostaru. Sadašnja vlast potpuno zanemaruje činjenicu kako je Mostar regionalni obrazovni centar te srednje škole pohađaju đaci i iz drugih dijelova HNK. Obrazovanje je temelj društva, svakome mora biti jednako dostupno. To znači da i djeci koja ne žive u Mostaru treba biti omogućeno stanovanje i boravak u Mostaru ako se žele školovati u nekoj od mostarskih srednjih škola. Izrada novog prostornog plana Grada Mostara je upravo prilika da se predvidi i takav jedan objekt. Činjenica kako će se prostorije Vlade HNK, smještene u objektu bivšeg đačkog doma, izmjestiti u drugi objekt, ide u prilog prenamjeni prostora bivšeg đačkog doma za potrebe đaka.

Zašto ne bismo ponovno imali đački dom u neposrednoj blizini mostarskih srednjih škola?Osobno ću se zalagati da se to i obistini. To je realno izvedivo tako što se gradska administracija, smještena sada u dijelu zgrade bivšeg đačkog doma, može izmjestiti u zgradu sadašnjeg zatvora budući će se funkcije zatvora preseliti u novi objekt u Rodoču. Tako će građanima i građankama sve gradske službe biti dostupne na jednom mjestu, a prostori koje je sada zauzela gradska uprava oslobodit će se za neke druge namjene potrebnije društvu.

Kad bismo zgradu bivšeg đačkog doma vratili opet đacima sačuvali bismo istovremeno jako vrijedan prostor koji ona sa svojim parterom zaprema. Zadržati raniju humanu arhitekturu gradnje nižekatnica s pripadajućim zelenim površinama i prostranim javnim prostorom kakav je onaj ispred zgrade bivšeg đačkog doma u Mostaru, je imperativ. Ne želim da se na prostoru bivšeg đačkog doma desi gradnja nekog gigantskog objekta poput sadašnjih tržnih centara koji su ''progutali'' prostor u centru grada narušivši kvalitetu života stanovništva. Ne želim ni da se nastavi otimanje prostora koji je ranije bio namijenjen djeci, kao što je to učinjeno s objektom treće osnovne škole u Mostaru prenamijenjenim u Vijećnicu ili objektom vrtića na mjestu sadašnjeg tržnog centra. Javni prostor se ne smije zloupotrebljavati tako što će se pogodovati vlasti i privatnim investitorima a na štetu djece i njihovog kvalitetnog odgoja i obrazovanja.

BLJESAK: Radili ste kao ravnateljica socijalne ustanove ''Kuća na pola puta'' u Mostaru. Kakva iskustva ste tada stekli?

Sretna sam i ponosna što sam upravljala jednim takvim humanim projektom, kao što je Kuća na pola puta, namijenjen mladim ljudima koji žive bez roditelja. Već pri registraciji privatne socijalne ustanove čiji je osnivač engleska fondacija, spoznala sam brojne manjkavosti zakona o socijalnoj skrbi. Punoljetne osobe odrasle u domovima za djecu bez roditelja su prepuštene sami sebi budući s navršenih 18 godina starosti gube pravo na dotadašnji smještaj i skrb države koju su uživali. Nepripremljeni za budući život izvan institucije najčešće se odaju kriminalu ili prostituciji kako bi preživjeli, te tako postaju problem u društvu. S obzirom na to da sam, radeći sa stručnim timom Kuće na pola puta na osnaživanju mladih bez roditelja za samostalan život, upoznala poteškoće s kojima se suočavaju iskoristit ću svaku priliku u radu Skupštine HNK kako bih pokrenula izmjenu zakona o socijalnoj skrbi u korist inkluzije ranjivih skupina populacije. Puno više novca se mora izdvojiti iz javnog budžeta za brigu o djeci i mladima bez roditelja, o osobama s poteškoćama u razvoju i invalidima, kao i o njihovim roditeljima ili skrbnicima, te svim ostalim kategorijama stanovništva koji trebaju pomoć zajednice u njihovoj socijalizaciji. Izmjena zakona i edukacija počev od najranije dobi su osnova za stvaranje empatičnijeg društva. Svi zaslužujemo prilike za dostojanstven život primjeren čovjeku.

BLJESAK: Kako općenito poboljšati socijalni status stanovništva?

LAGANIN: Jednostavno uvesti mjere koje su lako primjenjive i učinkovite. Na primjer: najniža mirovina 600 KM mjesečno. Sadašnji i budući umirovljenici i umirovljenice moraju imati dostojanstveniji život zahvaljujući tome što su godinama rada ulagali u svoju starost. Mirovine ne smiju biti niže od 600 KM mjesečno bez obzira na visinu plaća koje su imali.

Ukinuti liste čekanja pacijenata za njihove specijalističke preglede. Pacijentima i pacijenticama kojima je izdana uputnica mora biti omogućeno obaviti pregled i u privatnim ordinacijama, kao i do sada, ali će troškove snositi Zavod za zdravstveno osiguranje. Sa 12.000 KM za bebinu prvu godinu života znatno bismo pomogli mlade roditelje. Uz to naknada u visini plaće za porodilje, bez obzira je li u radnom odnosu ili nije, uvođenje financijskih poticaja za kupovinu prvog stana, sufinanciranje upisa djece u privatne vrtiće zbog nedovoljnog kapaciteta javnih predškolskih ustanova… Sve su to mjere kojima bismo u kratkom roku ujedno učinili i korak u primjeni pronatalitetne populacijske politike.

Puno bolja institucionalna skrb o nemoćnima, starima, bolesnima od ove koja sada postoji je neupitna. Dugoročno, ali odmah na početku mandata u Skupštini HNK, tražit ću izradu projekata socijalne namjene jer prostor za to mora biti rezerviran.

BLJESAK: Po profesiji ste diplomirana ekonomistica. Imate li rješenje za razvoj privrede?

LAGANIN: Jedno od polazišta za uspješnu privredu je naravno i obrazovanje. Tržište rada i stvaranje stručnog kadra moraju biti usklađeni. Srednje i visokoškolske institucije treba ojačati u svakom smislu kako bismo imali potrebnu radnu snagu za privredne djelatnosti koje već postoje ili se mogu pokrenuti na određenom prostoru. Tradicionalno smo u HNK koristili prirodne resurse za razvoj privrede, a danas se nameću i novi trendovi suvremenih djelatnosti koji su također prisutni i kod nas. Zbog toga treba poticati moderne tehnologije u proizvodnji roba i usluga ali ne simboličnim financijskim iznosima privrednicima koji se pošteno nadmeću na tržištu. Veći poticaji ne smiju biti usmjereni isključivo odabranim miljenicima vlasti. Tu je nužno stati u kraj korupciji kojoj gotovo svakodnevno svjedočimo.

Pored transparentne i pravedne dodjele financijske pomoći poslodavce i poslodavke treba rasteretiti administrativnih nameta. Olakšati i ubrzati proces registracije svakog privrednog subjekta, te smanjiti davanja i poreze na plaće i iz plaća se pod hitno treba uvesti. Budući u osnovi svakog djelovanja stoji čovjek cilj mi je stvoriti takve uvjete da svaki zaposlenik i zaposlenica budu primjereno nagrađeni za svoj rad. Želim da zarade svoju plaću od koje će moći pristojno živjeti, podmiriti potrebe svoje obitelji, ali ne samo potrebe za nužnom egzistencijom. Svaki zaposlenik i zaposlenica mora biti u stanju vlastitom plaćom zadovoljiti i svoje potrebe za kulturom, razonodom i rekreacijom. S druge strane poslodavcima i poslodavkama treba omogućiti da budu u stanju sve zaposlenike i zaposlenice prijaviti u radni odnos na puni iznos plaće koju zarade, a da to ne utječe na njihovo zadovoljstvo ostvarenim profitom. Mjerama kojima je moguće potaknuti poduzetništvo stvorit će se prilike u kojima će svi koji djeluju za ono što su uložili dobiti zadovoljavajuću korist natrag.

BLJESAK: A kako mislite stati korupciji u kraj?

LAGANIN: Odmah ću inicirati da ovo pitanje dođe na dnevni red u Skupštini HNK. Tražit ću osnivanje ureda za borbu protiv korupcije, donošenje zakona o prevenciji korupcije i zaštiti prijavitelja nepravilnosti, formiranje i objavu registra zaposlenih u javnom sektoru, zakonsku obavezu prijave imovine zaposlenih u vlasti. Javnost treba stalno informirati o tome kako vlast radi, o načinu na koji se troši javni novac, o zapošljavanju u javni sektor, o realizaciji projekata koji se financiraju javnim novcem.

U korumpiranoj državi svi nemaju jednak pristup javnim poslovima, tenderima, poticajima. Korupcija ne dozvoljava napredak svim građanima i građankama. Dok god ne počnemo na pravi način sankcionirati prekršitelje, štititi one koji su ukazali na nepravilnosti, primjenjivati zakone na način kako su propisani, provoditi sudske presude onako kako u njima stoji da treba učiniti, nećemo kao cjelina napredovati, niti će pošteni i vrijedni ljudi uživati u pravednom društvu. Raslojavanje društva na krajnje bogate i krajnje siromašne mora prestati što prije.