Lijanović i Šakić moraju vratiti 668.000 maraka  

Vijeće Kantonalnog suda u Tuzli je, zbog zloupotreba položaja i udruživanja radi činjenja kaznenih djela, osudilo Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg ministra u Vladi Federacije BiH, na jedinstvenu kaznu od devet godina zatvora, a njegovog savjetnika Stipu Šakića na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 18.000 maraka.

Prvostupanjskom presudom, Lijanović će morati vratiti 650.000 maraka i zabranjeno mu je da obavlja ministarsku funkciju dvije godine.

Lijanović je zbog kaznenog djela udruživanje radi činjenja kaznenog djela osuđen na godinu dana zatvora, dok je za produženo kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja osuđen na osam godina i šest mjeseci, Šakiću je za kazneno djelo udruživanja radi činjenja kaznenih djela utvrđena novčana kazna od 18.000 maraka, dok je za produženo kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja izrečena kazna od godinu dana zatvora. On je, prema presudi, dužan vratiti novac godinu nakon pravomoćnosti presude.

Lijanović je proglašen krivim jer je udružio više osoba na području Federacije, te počinio kaznena djela koja se odnose na dodjelu poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH u razdoblju od 2011. do kraja 2014. godine.

Predsjedavajuća Vijeća Vildana Helić, kazala je da su u udruženju koje je počinilo kaznena djela bili i Suad Čamdžić, član Narodne stranke Radom za boljitak i savjetnik ministra, Mersed Šerifović, potpredsjednik Stranke i Edin Ajanović, nekadašnji ministar u Vladi Tuzlanskog kantona.

Šerifović i Čamdžić su nakon priznanja krivice osuđeni na po dvije i pol godine zatvora, dok je Ajanović osuđen na godinu dana zatvora. Oni su svjedočili u ovom procesu.

''Lijanović je donosio provedbene propise koje je prilagođavao na način koji će mu omogućiti i olakšati zloupotrebe u poticajima'', rekla je sutkinja Helić.

U presudi je navedeno da je Lijanović preko članova udruženja isplatu poticaja uvjetovao vraćanjem polovice odobrenih sredstava.

''Članovi udruženja su novac predavali njemu kao organizatoru udruženja, tako što je novac koji je prikupio Ajanović predavao Šerifoviću i za to dobivao nagradu od deset posto, dok su Šerifović, Čamdžić i Šakić novac koji su prikupili davali izravno Lijanoviću, a on ih je nagrađivao s deset posto'', navedeno je u presudi.

Sutkinja Helić je pojedinačno obrazložila sporne poticaje, tvrtke koje su dobile poticaje, te na koji način su vlasnici tvrtki kontaktirani i gdje su morali predati polovinu novca. Novac su uglavnom predavali u hotelima, kafićima i parkinzima na području Semizovca, Tuzle, Srebrenika i Kladnja.

Jedna od tvrtki koja je dobila poticaj je bila i “Voćar-piramida” iz Visokog, kojoj su isplaćena sredstva od 147.000 maraka. Čamdžić je nakon isplate poticaja od vlasnika ove tvrtke tražio da se sastanu u “Kulin Dvoru” u Semizovcu, gdje mu je u tri navrata isplaćeno ukupno 73.000 maraka. Ova tvrtka je i kasnije dobivala poticaje.

Svi članovi udruženja su optuženi da su pribavili imovinsku korist u iznosu od 836.000 maraka, a osuđeni su ovom presudom za pribavljenu imovinsku korist od preko 790.000 maraka.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.