Kraljević za BH Radio 1: Živimo stvarnost države podijeljene na tri dijela

Zašto Bosna i Hercegovina još nema Zakon o državnim praznicima? Koji je to temeljni uvjet za postizanje političkog dogovora o datumu koji bi sva tri naroda u Bosni i Hercegovini na određeni način okupio te zašto političke elite sve više udaljavaju stavove oko važnih datuma i događaja za Bosnu i Hercegovinu?

Na ove i slične teme u ovotjednoj emisiji Zakon i red urednice i voditeljice Ilijane Azinović, u povodu Dana neovisnosti BiH, na BH Radiju 1 govorio je politolog Ivan Kraljević, viši asistent na Sveučilištu u Mostaru.

Politizacija državnih praznika

''Bosna i Hercegovina po svemu je specifičan slučaj pa tako i po tome. Razgovori o postavljanju određenih datuma i događaja za proslave uvijek sa sobom povlače određena politička pitanja. Svaka država sama bira koje će dane proslavljati kao državne praznike, odnosno koji su dani važni za njezinu kolektivnu memoriju. No, razlika Bosne i Hercegovine u odnosu na druge države jest u politizaciji tih praznika'', kazao je Kraljević.

U Bosni i Hercegovini mnogo je spornih praznika, smatra ovaj politolog, a Dan je neovisnosti BiH možda i najsporniji, poglavito ako se gleda iz perspektive srpskog naroda koji smatra kako je tog 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine brutalno preglasan, unatoč preporukama za bojkot od strane svoga tadašnjeg vodstva koji je svoju budućnost vidio i dalje u okviru već krnje Jugoslavije.

Razlog zašto Bosna i Hercegovina nema donesen Zakon o državnim praznicima vidi u činjenici kako je Bosna i Hercegovina multinacionalna država, duboko podijeljeno društvo u kojem vladajuju različita poimanja prošlosti, a posebice one ratne, te različite koncepcije budućnosti.

''Teško je očekivati postojanje suglasja o proslavi praznika koji bi bili prihvatljivi za sve. Imamo duboko složenu situaciju u državi u kojoj sva tri konstitutivna naroda egzistiraju kao tri zasebne etnonacionalne zajednice bez neke otvorene želje za političkom i društvenom konsolidacijom na razini države. Zapravo, oni unutar svojih nacionalnih krugova revnosno njeguju želju za jačanjem vlastitog nacionalnog korpusa, istovremeno njegujući i neskrivenu dozu isključivosti prema onim drugima'', ističe Kraljević koji pandan njima vidi u tzv. lijevo-liberalnoj građanskoj opciji.

''Oni se nazivaju probosanskim snagama koje, kako si vole tepati, stoje na braniku domovine sa željom za jačanjem i očuvanjem države od, u njihovom tumačenju, tri nacionalistička narativa. No, stvarnost je zapravo drukčija, oni sa svom svojom nepameću čine gotovo sve suprotno tome. Svojom isključivošću prikazuju se većim nacionalistima od onih koje takvima nazivaju unutar nacionalnih elita. Pod plaštem tzv. patriotizma svojim djelovanjem otvoreno staju na stranu većinskog bošnjačkog nacionalizma i samim time dodatno ubijaju želju za zajedničkom državom i udaljuju Hrvate i Srbe od koncepta zajedničke države'', dodaje politolog koji je mišljenja kako će, čak i kada bi došlo do usvajanja Zakona o državnim praznicima, i dalje svatko nastaviti slaviti što želi.

U BiH odumiru i oni zdravi segmenti društva

Prema njegovim riječima Bosna i Hercegovina zapravo preživljava život koji su donijeli Daytonski sporazum i nepravedno državno uređenje, koji su tada bili vjerojatno jedino moguće rješenje za zaustavljanje rata, ali koji su istovremeno i utabanali put novim peripetijama kojima smo svjedočili u protekla dva desetljeća. 

''Umjesto borbe za opće dobro i jačanja države, u javnom diskursu prevladavali su nepovjerenje, različiti interesi i različita tumačenja vizije zajedničke budućnosti i sve je to društveno-politički ambijent činilo dodatno toksičnim. Protekla dva desetljeća pokazala su nam kako ne postoji iskrena želja za stvaranjem zajedničke države, a svemu tome u velikoj mjeri doprinijeli su i pogrešni koraci koje je činila međunarodna zajednica. Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini vrlo je često stajala na jednu stranu, bez toga da je određeni problem pokušala sagledati iz perspektive sva tri konstitutivna naroda'', smatra Kraljević koji simptomatičnost vidi u činjenici kako je to uvijek bila većinska bošnjačka strana.

''Dakle, kroz protekla dva desetljeća dolazilo je do odumiranja i onih zdravih segmenata koji su postojali u društvu, tako da se društvo u potpunosti podijelilo na tri dijela i mi živimo tu stvarnost. Možda ti dijelovi nisu teritorijalno zaokruženi, ali unutar triju nacionalnih korpusa osjeća se nacionalna odijeljenost od drugih'', dodao je Kraljević.

Ako gledamo cjelokupan društveno-politički ambijent i procese koji se unutar njega odvijaju, prema njegovim riječima, teško je očekivati postizanje konsenzusa oko jednog zajedničkog datuma. Glavni razlog tome vidi u nepostojanju konsenzusa oko uređenja i budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosno u onome što tri konstitutivna naroda konkretni žele te kakvu Bosnu i Hercegovinu žele.

''Oni nisu protiv Bosne i Hercegovine, ali jesu za dručije uređenje ove države. Prije svega moramo odrediti kakvu budućnost ove države želimo, a tek onda možemo govoriti o tome koji bi nas praznik okupio oko zajedničkog stola. Dakle, budućnost ove države leži u prihvaćanju oformljenih identiteta njezinih konstitutivnih naroda, a nikako na njihovu zatiranju. To je osnovni preduvjet za relaksaciju odnosa, ali i za sve buduće razgovore pa tako i o zajedničkom prazniku koji će svi osjećati svojim'', zaključio je Kraljević.