Kardinal iseljenog naroda: U 30 godina BiH ostala bez 300 tisuća Hrvata

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, rekao je u intervjuu za BHRT da je “Bogu zahvalan što mu je dao snagu da sve preživi i proživi” tijekom 50 godina svog rada, ali žali zbog toga što nije stvorena “normalna država”.

“Zahvalan sam Bogu da mi je sačuvao pamet unatoč svih stresnih situacija koje sam proživio. Tako da mogu reći, u tom duhu sam zadovoljan na poseban način što sam uspio ustrajati, unatoč svih tih stresova koje sam proživljavao, ustrajati na principima vjere, morala i ljudskosti. Žao mi je da se puno toga dogodilo, da je uništeno, protjerani su ljudi,  to mi je žao.  Žal mi je da se nisu vratili. Žal mi je da se nije stvorila normalna država, u kojoj će ljudi normalno živjeti  u svojim pravima i dostojanstvu i to mi teško pada ... Htio bih državu u kojoj će se svatko osjećati kod kuće, biti ono što jest u svojim slobodama i pravima”, kaže kardinal Puljić u intervjuu Jedan BHT1.

Kardinal Puljić poraznim ocjenjuje broj katolika u Bosni i Hercegovini. Kada je preuzeo biskupiju, prije 30 godina, ona je, kaže, imala preko 520.000 katolika. Sada se procjenjuje kako je ostalo samo 180 do 200 tisuća katolika na tom prostoru.

“Što se tiče Republike Srpske tamo je posebno strašna, zapravo negativna bilanca stanovništva kod Hrvata katolika. Ono što je tamo opstalo i što se vratilo, to trebamo zahvaliti našim svećenicima koji su hrabro pošli na zgarišta i iz ničega počeli živjeti s narodom i na neki način ohrabrivati narod na povratak”, ističe kardinal Puljić.

Amerikanac rekao da Hrvati sele

Vrhbosanski nadbiskup govori i o tome kako su predstavnici međunarodne zajednice sprečavali povratak Hrvata u Republiku Srpsku nakon rata, a ističe primjer američkog diplomate, koga nije želio imenovati, koji mu je rekao da se Hrvati moraju asimilirati ili iseliti.

“On je, na neki način, tako se postavio kao da smo mi ovdje suvišak, da smetamo rješenju Bosne i Hercegovine. Ja sam tada shvatio da zapravo oni imaju plan riješiti Bosnu i Hercegovinu sa dva naroda”, prisjeća se kardinal.

Govoreći o “Blajburškoj misi” organiziranoj u svibnju ove godine u Sarajevu, Puljić kaže da “oni koji su govorili da su antifašisti, nisu pokazali da su protiv nasilja, jer su ga pokazali na ulicama”. Na tvrdnje da se u propovijedi nije dovoljno ogradio od uloge ustaša, Puljić jasno govori šta misli o ustaškom pokretu iz Drugog svjetskog rata.

“Oni zločini koje su oni napravili, nitko to ne može braniti. To su zločini koje treba itekako…, ne politizacijom, nego fakta nabrojati, stradalnike i de facto žrtve i imati taj osjećaj prema žrtvama. A oni koji su zločinci, nijednog se zločinca ne treba braniti. On ostaje zločinac”, rekao je.

Referendum

Kardinal Puljić kaže da mu je bilo normalno 1992. godine pozvati ljude da glasuju na referendumu o neovisnosti BiH. Napominje da nije sugerirao kako će glasovati, već da im je dužnost da se demokratski izjasne.

“U tom trenutku nisam uopće imao dileme treba li potaknuti da se referendum dogodi, da na referendumu narod pokaže što želi. I danas bih to isto napravio. Međutim, referendumom nije ovako određena situacija kakvom je danas proživljavamo. Referendumom je određeno da Bosna i Hercegovina bude samostalna, da u njoj sva tri naroda budu konstitutivna”, navodi Puljić.

Kardinal Puljić zamjera Haaškom Tribunalu da je u slučaju “Prlić i drugi”, sudio jednom narodu, a ne pojedincima, te da je u presudi osuđen, kako navodi “zločinački pokret”. Na opasku da je suđeno i presuđeno grupi pojedinaca, kardinal kaže da presudu nije pročitao do kraja.

“Da se razumijemo, ja nisam presudu do kraja pročitao. No, što je posebno važno da shvatimo, da ne možemo govoriti o kolektivnoj krivnji. O odgovornosti osobnoj i pojedinaca, to da. To je i u crkvenom pravu, a i u ispravnom civilnom pravu tako bi isto trebalo biti. Zato je prevažno da se ne stigmatizira narod, iako koji puta politika uvlači cijeli narod”, govori kardinal Puljić.

Hrvatsko pitanje

Kardinal se pred kraj nadbiskupskog mandata ne usuđuje  sugerirati svoje viđenje rješenja “hrvatskog pitanja” u BiH.

Kaže kako je tijekom i poslije rata dao mnogo sugestija, ali da se one nisu čule. Danas nema volje sugerirati konkretno rješenje, ali poručuje da je rješenje ''da i mi budemo narod u svim pravima i slobodama kao i drugi narodi''.

''Ono što tražim za svoj narod moram priznati i drugome. Koliko tražim za sebe, to moram priznati i drugome. U tom duhu gledam one koji kreiraju ovu zemlju, da tako pristupaju… Da se svaki narod osjeća ovdje kao kod kuće. Politički je sada teško riješiti, jer ova kapa koju su nam skrojili, pretijesna je a nemaju hrabrosti priznati svoju pogrešku”, rekao je.

Mirovina

Puljić je naime prošlog mjeseca, nakon navršenih 75 godina života, papi Franji podnio ostavku i čeka odgovor iz Vatikana hoće li mu ona biti prihvaćena.

Kardinal, koji ide u mirovinu kao i drugi svećenici, kaže da ostaje na raspolaganju za pastoral, ali neće biti u vodstvu i administraciji.

“Povući ću se u jednu prostoriju izvan biskupske rezidencije, da novom biskupu ne smetam i onda ću biti na raspolaganju gdje me zatrebaju za ispovijedi, za sakrament, za propovijedi. Jasno je da ću trebati nekako osigurati od čega ću živjeti, jer mi nemamo mirovinu, na žalost, nego će morati ova mjesna crkva da se pobrine da imam hranu i neki smještaj”, kaže kardinal Puljić u intervjuu Jedan.