Kako je "Čagalj" rastjerao tamu po Mostaru

Lipanj u Mostaru i Hercegovini osim što sa sobom donese miris ljeta, uvijek donese i sjećanje na jednu od najkompleksnijih operacija tijekom proteklog rata, operaciju Lipanjske zore kodnog naziva "Čagalj".

Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine.

Ova vojna akcija je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine.

To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini.

Pročitajte još

32. godine poslije: Kako je tekla operacija ''Lipanjske zore'' i zašto je važna

Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

U samu zoru sa 6. na 7. lipnja 1992. pokrenuta je operacija „Lipanjske zore“ pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka.

Operacija je trajala sve do 26. lipnja, s ciljem oslobođenja doline Neretve do Mostara.

Hrvatsko vijeće obrane, preko Glavnog stožera i Općinskih stožera HVO-a, pripremilo je i u lipnju 1992. izvelo prvu oslobodilačku operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara, protiv tadašnje četvrte vojne sile u Europi, gdje je na jednoj strani bila superiorna tehnika i svaka vrsta vojne nadmoći, a na drugoj želja za slobodom i domoljubni nagon koji je slomio zube i porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

Postrojbe

Organizacija Općinskih stožera i postrojbi pod zapovjedništvom HVO- a koje su sudjelovale u operaciji Lipanjske zore bila je sljedeća:

Postrojbe Općinskih stožera HVO Stolac, Ravno i Neum djelovale su u sastavu 116. Brigade Hrvatske vojske iz Metkovića, a važno je istaknuti kako je prije početka operacije Lipanjske zore, Općinski stožer HVO Čapljina sa svojim postrojbama oslobodio vojarnu JNA u Čapljini čime je osigurana značajna logistička potpora lokalnim postrojbama kao i drugim Općinskim stožerima HVO-a.

Općinski stožer HVO Ljubuški je imao svoju postrojbu, a u Ljubuškom su bile ustrojene i snage HOS-a.

Općinski stožer HVO Čitluk je također imao svoju postrojbu, kao i Općinski stožer HVO Grude.

Općinski stožer HVO Široki Brijeg je imao Kažnjeničku bojnu, Poskok bojnu i postrojbu za specijalne namjene Beta.

Općinski stožer HVO Mostar je bio organiziran u 9 bojni, više samostalnih satnija, te Mostarski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Općinskog stožera HVO Mostar.

Ne smije se svakako ni zaboraviti ni 4. Bojnu 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske, postrojbe MUP-a i Vojne policije, kao ni postrojba topništva koja se tada zvala "Slavuji".

Tu su zatim veza, protuzračna obranu (PZO), inženjerija, cjelokupna logistika, sve pristožerne postrojbe, te posebice ratna bolnica Mostar koja je bila naslonjena na bolnicu u Splitu, kao ni radio postaju Mostar i sve druge radio postaje koje su bile na raspolaganju.

Operacija kodnog naziva "Čagalj" započela je u zoru 6. na 7. lipnja 1992. godine na prostoru od Hrasnog preko Čapljine, Ševaš Njiva, Slipčića, Krivodola, Kruševa, Orlovca, Huma, pravcem Heliodrom - Južna industrijska zona - Buna - Južni logor -
Aerodrom - prema Podveležju.

Središnji pravac djelovanja je bio Stari Grad - Raštani - Sjeverni logor - Vrapčići - Podveležje, dok je sjeverni pravac djelovanja bio Jasenjani - Ravne - Bijelo Polje - prema Ruištu.

Sve postrojbe su imale svoje pravce djelovanja, a sama operacija u dinamičkom
smislu, odvijala se u nekoliko faza.

Povijesna operacija

U razdoblju od 19. do 25. lipnja dostignuta crta se pokušala stabilizirati, međutim 25. lipnja crta u Podveležju je postala nestabilna, zbog čega je 26. lipnja 3. Bojna HVO-a Mostar dobila zapovijed da krene na plato Podveležja i planine Velež, sa zadaćom da pruži ispomoć i pokuša stabilizirati crtu obrane na tom području.

Međutim, stanje na terenu je bilo drugačije.

Povijesnom operacijom Lipanjske zore, Hrvatskog vijeća obrane, oslobođena je dolina Neretve i grad Mostar.

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac su na nekim mjestima izbile sadašnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Akcijom "Čagalj" djelomično su onemogućeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju.

Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani).

Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.