Danas je 25. studeni - prijeporni Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Kao neradni dan slavi se samo u jednom od tri službena dijela države - u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj ne, u Distriktu Brčko ne.
Uzroci prijepora mnogostruki su.
25. studenoga obljetnica je Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a na kojemu je 1943. godine, na vrhuncu Drugog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina zamišljena kao federalna jedinica ravnopravnih naroda. Deklaracijom o pravima građana u Bosni i Hercegovini usvojenoj na zasjedanju “udaren je temelj slobodne i zbratimljene Bosne i Hercegovine ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji” (kasnije FNRJ i SFRJ). Ne spominje se “država” Bosna i Hercegovina. ZAVNOBIH nije utemeljio nikakvu samostalnu državu nego federalnu jedinicu unutar države. Nekima je stoga dvojbeno treba li slaviti nešto čega nema, ili nešto što je nestalo, propalo.
Istovremeno, 25. studenoga 1943. godine počela je komunistička vladavina u Bosni i Hercegovini. Vladavina komunističkog doživotnog predsjednika koju je Europa doživljavala i osudila kao totalitarističku zajedno s nacizmom i fašizmom. Začetak politike “aktivne neslobode”. Treba li slaviti početak neslobode? Kako se pridružiti zajednici slobodnih naroda Europe a slaviti neslobodu?
S druge strane, ZAVNOBIH govori o zajednici ravnopravnih naroda. O zajednici u kojoj se o svim oblicima zajedničkog života treba dogovoriti.
Dan državnosti Bosne i Hercegovine slave samo Bošnjaci. Srbi i Hrvati ne. Priče kako ga slave i Hrvati jer je neradni dan u cijeloj Federaciji, a domjenke organiziraju bošnjački i hrvatski član Predsjedništva su prividne. Hrvatima je to samo još jedan neradni dan koji se mnogo bolje može iskoristiti od slavljenja neslobode. Ako netko smatra kako je Komšić hrvatski član Predsjedništva onda je protiv te gluposti i sam Bog nemoćan.
Dan državnosti u Federaciji BiH "slave" samo Bošnjaci kao odraz velikobošnjačke politike po kojoj su Bošnjaci čuvari i nositelji tisućugodišnjeg postojanja države Bosne nestvarne.
U vrijeme kada je pojam države bio znatno drugačiji od današnjega, postojala je Banovina i Kraljevina Bosna od Kulina bana (točnije od bana Borića), do mučki ubijenog kralja Stjepana Tomaševića. Ili možda do bijega tursko-bosanskog kralja Matije Vojsalića 1476. godine, koji je vladao nad minijaturnim bosanskim kraljevstvom na sjeveru bosanskog sandžaka od 6 gradova i njihovih područja, u Ugarsku.
Više od pet i pol stoljeća, Od El Fatiha 1463, u povijesti i stvarnosti nigdje i nikad se više ne spominje “država Bosna”.
U Osmanlijskom carstvu područje Bosne bilo je uvijek samo vojna i administrativna jedinica: beglerbegluk, ajalet ili pašaluk. Raspad carstva Bosna je dočekala kao dio administrativne jedinice imena Bosna – Hersek, Bosne i Hercegovine. U Austro-ugarskoj Monarhiji jedna od dvije pokrajine Bosne i Hercegovine.
U Kraljevini Jugoslaviji, u početku, jedno od devet upravnih pokrajina, pa onda podijeljeno na šest oblasti: Banjaluka, Bihać, Mostar, Sarajevo, Travnik i Tuzla. Potom razdijeljeno između Primorske, Vrbaske, Drinske i Zetske Banovine. Pred raspad Kraljevine bilo je dio Autonomne Hrvatske Banovine, a u Drugom svjetskom ratu uklopljeno u NDH. U Titovoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina bila je jedna od šest federalnih jedinica. Nikada država, a pogotovo ne “država Bosna”.
"Države Bosne" nema ni danas. U Ustavima i matičnim knjigama Ujedinjenih naroda upisana je država dvosložna imena Bosna i Hercegovina. Neovisna je postala 1992.godine.
Posljednjim stvarnim i važećim dogovorom uređena je u Daytonu pa bi, možda, 20. studeni bio prikladniji kao "zajednički" Dan državnosti današnje Bosne i Hercegovine.
Čini se kako je američki predsjednik Donald Trump više upoznat s državnosti Bosne i Hercegovine i njenim obilježavanjem od mnogih domaćih političara. Čestitajući današnji dan nije ga nazvao Danom državnosti, nazvao ga je obljetnicom državnosti.
