Je li Travanjski paket iz 2006. bio najizglednija šansa za promjenu Ustava BiH?

Tema promjene Ustava Bosne i Hercegovine i njezina realizacija, pa i u kontekstu angažmana Međunarodne zajednice, sve se češće čini kao nemoguća misija.

Unutarnji konsenzus o tom pitanju, godine su pokazale, i nije moguć, kao što su pokazale da ni međunarodna zajednica nema jedinstven stav o promjenama u BiH. Jedni zagovaraju izvorni Dayton, a drugi napuštanje takvog ustavnog uređenja koje je glavni izvor blokada.

Travanjski paket iz 2006. godine ostat će upamćen kao najizglednija šansa za promjenu Ustava Bosne i Hercegovine – dva glasa protiv u Parlamentu, učinila su ga propalim.

Potom je od ožujka do prosinca 2008. uslijedio Prudski proces. Dogovor načelno postignut, ali propao.

Sulejman Tihić I Milorad Dodik (SDA i SNSD 8. 11. 2008)

“Kada se sjedne da se razgovara o Ustavnoj reformi mi imamo okvir”, rekao je Tihić.

“O razgovorima o Ustavu naravno da će se uključiti svi. Valjda će još neko dodati neku temu, ali ovo je bio dobar okvir”, dodao je Dodik.

Dobar okvir trajao je do ožujka 2009. kada su se u Mostaru sastali predsjednici SDA i HDZ-a s tadašnjim premijerom Hrvatske i novoimenovanim visokim predstavnikom.

Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH (31. 3. 2009)

“Govorili smo i o nekom drugom principu koji bi ja htio da unesem u BiH”, kazao je Inzko.

Predsjednik SNSD-a, koji nije prisustvovao sastanku, nakon toga je zatražio potpisivanje dokumenta o ukidanju OHR-a. Nakon što je iste godine propao dogovor o uspostavi četiri teritorijalne jedinice, uslijedio je Butmirski proces, koji su Sjedinjene Američke Države i Europska unija nazvale posljednjom šansom.

Carl Bildt, ministar vanjskih poslova Švedske ( 9. 10. 2009)

“Želim vas spriječiti da BiH zaostane za regijom, želimo da ide naprijed”, istakao je Bildt.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a (9. 10. 2009)

Na pitanje šta su ponudili Amerikanci Dodik je rekao ” Dobar ručak”.

Na ručku je sve ostalo, ali je formirana parlamentarna komisija za rješenje presude Sejdić-Finci, koja ništa nije riješila.

Jakob Finci, apelant pred Sudom u Strasbourgu (13. 10. 2011)

“Kad nešto nećeš da riješiš formiraj komisiju, i nikad neće biti riješeno”, objasnio je Finci.

I nije. Ni presuda, ni promjene Ustava. Razlog za to je što se oni koji su uključeni u procese kada govore o promjenama Ustava, govore kao o nečem svetom, u što se ne dira, kažu novinari koji prate ove procese.

Željko Raljić, novinar je objasnio: “Mi iz ove pozicije već znamo, da oni jedni drugima štite leđa i da su ranije dogovarali ‘sad ti prihvati ovaj paket, a ja ću odbiti, onda ću ja prihvatiti, a ti odbij’ – i nikako da se dogovorimo, a njima odgovara samo jedno, a to je da BiH ne funkcionira u punom smislu te riječi – kao pravna država. Onda su oni svoji na svome”.

Promjene u Bosni i Hercegovini moguće su samo uz angažman međunarodne zajednice, jer je prošlost pokazala da je eksperimentiranje s predavanjem odgovornosti domaćim političarima rezultiralo fijaskom.

novinar Ranko Mavrak je kazao: “Od toga nije bilo nikakve koristi, a štetu su trpjeli svi od EU do SAD-a, jer je njima u interesu da ovaj dio europskog kontinenta bude stabilan, on je sada zbog situacije u BiH nestabilan. Ukoliko žele srediti tu nestabilnu situaciju zapadne države nemaju velikog izbora, naprosto moraju uprljati ruke balkanskim blatom i pogurati stvari naprijed”.

Naprijed u kontekstu BiH i njenih političara postala je mantra u koju više ne vjeruju ni oni koji je izgovaraju, zaključuje Mavrak, prenosi BHRT.