Je li Južna plinska interkonekcija propali projekt u nastajanju?

Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji, usvojen bez podrške hrvatskih predstavnika u vlasti Federacije BiH, i dalje izaziva političke i stručne prijepore. Predsjednici HDZ-a BiH i SDP-a, Dragan Čović i Nermin Nikšić, u nedavnim izjavama ukazali su na potrebu korekcija zakona kako bi projekt mogao krenuti u provedbu.

„Nama je cilj da imamo strateški interes od Južne plinske interkonekcije i tako komuniciramo s Hrvatskom. Naći ćemo način da korigiramo ono što treba kako bi projekt što prije išao. Za to nam treba i znanje, nemamo ga gdje je netko to locirao, treba nam ogromna količina novca koju nemamo. Morat ćemo razgovarati s prijateljima kako izaći iz toga, imamo rješenja“, rekao je Čović.

Nikšić je, govoreći o usvajanju zakona, dodao: „Imali smo to što smo imali, jedan pritisak, svi znamo odakle i gdje se to spomenulo i promijenio se naš dogovor. Nakon naše komunikacije, rekao sam: 'Dragane, oprosti, ovo se promijenilo i ne mogu to vratiti na početak'. Čovjek je razumio, a mi smo tada preglasali HDZ.“

Što kaže studija?

U međuvremenu, na stol je stigla i neovisna studija isplativosti projekta koju su izradili CEE Bankwatch Network i Aarhus Centar iz BiH, uz financijsku podršku Europske unije i Švedske. Studija navodi osam ključnih razloga zbog kojih je projekt neisplativ, a izdvajaju se tri osnovna:

- Plin čini tek oko 3 posto opskrbe energijom u Bosni i Hercegovini.

- Stoga nema smisla ulagati ogromne iznose u novu infrastrukturu za fosilna goriva koja će se graditi godinama, a zatim će se morati postupno ukinuti gotovo odmah po završetku zbog potrebe za dekarbonizacijom najkasnije do 2050.

-Kapacitet planirane Južne plinske interkonekcije između BiH i Hrvatske bio bi šest puta veći od trenutačne potrošnje plina u BiH.

Dodatno, u studiji se ističe da projekt neće imati financijsku podršku iz europskih fondova jer Europa više ne ulaže u projekte koji se temelje na fosilnim gorivima. Ostaje nejasno hoće li i u kojoj mjeri američka strana biti spremna sudjelovati u financiranju.

Do profitabilnosti preko plinske elektrane 

S obzirom na uključenost Hrvatske u projekt putem LNG terminala na Krku, dio domaćih i hrvatskih energetskih stručnjaka predlaže alternativne modele kako bi projekt postao isplativ. Energetski stručnjak Ivica Jakić za RTV Herceg-Bosne ističe:

„Taj plinovod je neisplativ ako vi nemate potrošača, odnosno isplativ je samo ako imate ozbiljnog potrošača. S izgradnjom jedne plinske elektrane, a u narednih desetak godina dvije plinske elektrane koje bi bile na vodik – govorim o miješanju vodika i plina – one bi bile itekako profitabilne. Osim toga, mi smo radili jedan takav projekt u Hrvatskoj gdje je kompletno financiranje išlo od strane Švedske.“

Prema njegovim riječima, ovakva hibridna elektrana kod Mostara mogla bi postati zajednički projekt HEP-a i Elektroprivrede HZ HB. Jakić objašnjava:

„Jedino rješenje sada da bi se spojile te dvije sirovine koje imamo – to su sunčane elektrane i vjetroparkovi – s plinom koji će dolaziti iz Hrvatske, jest to da se napravi jedna tzv. hibridna vodikova plinska elektrana. One su obično snage 300–400 megavata. Ta elektrana ima status zelene energije, niskougljična je, ima 30, 40 ili 50 posto vodika u sebi, a ostatak ide prirodni plin, tzv. umješavanje prirodnog plina s vodikom.“

Jakić, koji je dva desetljeća bio odgovoran za projekte energetske infrastrukture u jugoistočnoj Europi pri švicarskoj kompaniji, smatra da ovakvi projekti mogu privući i privatne investicije:

„Ovo otvara prostor i za privatne investitore, jer možete imati i svoju privatnu plinsku elektranu na vodik. BiH ima dostatno ljudi koji znaju posao i koji imaju dovoljno kapitala. Čekati da se državne institucije predomisle i odluče za to – to je jako dobro. Jednako za Elektroprivredu HZ HB, HEP, Elektroprivredu BiH ili RS-a. Sama mogućnost da to otvara prostor za privatne investitore da imaju svoje elektrane snage 50 do 100 megavata – plinske na vodik. Jer vodik je kod vas neminovnost i vi ga ne možete zaobići.“

Dok se na terenu još ništa konkretno ne događa, ovakav pogled struke otvara novu perspektivu o budućnosti Južne plinske interkonekcije, osobito u svjetlu mogućih financijskih i infrastrukturnih prepreka.