Mato Tadić, nekadašnji ministar u Vladi Herceg-Bosne, u Vladi Federacije BiH, a poslije i ustavni sudac, odbio je u američkoj zračnoj bazi Wright Patterson, zajedno s Krešimirom Zubakom potpisati sporazum, koji će se potom potpisati u Parizu.
Zbog toga će morati podnijeti ostavku, a odluka koja je šokirala mnoge bila je motivirana dubokim nesuglasicama oko teritorijalnog ustroja, konstitutivnosti naroda i federalnog uređenja BiH, piše Večernji list.
Tadić nikada do sada nije govorio o tri tjedna pregovora u Daytonu iza zatvorenih vrata.
''U Daytonu je bilo samo parafiranje Sporazuma, a potpisivanje je bilo u Parizu. Drugo, nije bilo ni predviđeno da svi koji su sudjelovali na ovim razgovorima parafiraju (potpisuju), nego samo politički predstavnici. Točno je da se nisam slagao s nekim predloženim rješenjima Daytonskog sporazuma. Svoje protivljenje iznio sam na jednoj radnoj večeri s predsjednikom Republike Hrvatske. Tada sam zajedno s gospodinom Zubakom rekao da ga ne mogu podržati. Moje protivljenje bilo je iz dva razloga: prvo, odstupilo se od Washingtonskog sporazuma, prema kojem je cijela BiH trebala biti uređena na federalnim principima, i drugo, ako se već odstupilo od ovog prvog principa uspostavom dvaju entiteta, onda teritorijalno razgraničenje nije, najblaže rečeno, korektno. Naime, izvan Federacije ostao je znatan broj Hrvata, kao što je veći dio Posavine, a s druge strane u Federaciju je ušao dio na kojem nije bilo ili je bilo vrlo malo Hrvata, kao npr. Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč i dr. Tada je gospodin predsjednik zatražio da nas dvojica podnesemo pismene ostavke na sve funkcije, što smo mi i učinili te sutradan potpisane ostavke predali predsjedniku'', rekao je Tadić.
Kaže kako je osim teritorijalnog ustroja s dva entiteta, bilo i drugih otvorenih pitanja, kao što je npr. ustroj vlasti, posebno inzistiranje na konstitutivnosti triju naroda, i druga pitanja.
''U SAD sam otišao 15. listopada 1995. godine s profesorom Kasimom Trnkom. Moja je zadaća bila da radim na pripremi Daytona. Kada sam pošao, Zubak mi je rekao da moram inzistirati na konstitutivnosti sva tri naroda u BiH. Nekoliko nacrta Ustava BiH bilo je bez konstitutivnosti jer pravni i politički predstavnici iz SAD-a, koji su uglavnom vodili glavnu riječ u ovim pregovorima, to uopće nisu razumjeli. Konstitutivnost je ušla u tekst šestog nacrta Ustava te je tako ostala i u konačnici usvojena'', rekao je.
Kaže kako su ''uočili opasnost koja se može pojaviti, i koja se nažalost i dogodila, oko izbora člana Predsjedništva – Hrvata iz Federacije''.
''Jedan dan imali smo razgovor o toj temi kod gospodina Izetbegovića, tada predsjednika Predsjedništva BiH, na kojem smo bili Zubak i ja te prof. Kasim Trnka. U raspravi koja je vođena o toj temi mi smo tražili preciziranje odredbe tko može glasati za Hrvata, a tko za Bošnjaka. No predstavnici međunarodne zajednice rekli su da to ne bi trebalo stavljati u Ustav, nego da se to može riješiti drugim propisima, zakonom. Izetbegović je rekao da se ne brinemo zbog toga jer njima ne pada na pamet da nam biraju člana predsjedništva'', rekao je.
Tadić podsjeća kako je Washingtonski sporazum iz 1994. godine bio predvidio federalno uređenje cijele BiH, a što je bilo jedno od pitanja koje je pokrenuto još u veljači 1992. na sjednici Glavnog odbora HDZ, tzv. Livanjsko pitanje, a to je decentralizirano (kantonizirano) uređenje cijele BiH.
''Da je dosljedno provedena ideja federalizacije BiH dogradnjom Washingtonskog sporazuma, danas sigurno ne bismo imali neke od problema koji sprečavaju efikasno funkcioniranje države BiH i dovode u pitanje ustavnu ravnopravnost sva tri naroda. Nakon analize rješenja koja su bila u Federaciji i naše pozicije, odstupanjem od tih rješenja kasnije, imam običaj reći da smo mi zapravo Federacijom prevareni. No teško se moglo oduprijeti tom procesu. Znamo kako su neki pokušaji odupiranja završili. Jednostavno, moć međunarodne zajednice prevelika je da bismo se mi sami mogli tome oduprijeti'', rekao je Tadić.
Povratak na Washington
Između ostalog, rekao je kako činjenica da svi nismo jednako zadovoljni ishodom Daytonskog sporazuma.
''On je bio dobar u trenutku parafiranja/potpisivanja jer je zaustavio rat, razaranja i progon stanovništva. No nije riješio efikasno funkcioniranje vlasti, nije dosljedno i efikasno uspostavio ravnopravnost sva tri naroda u BiH, proizveo je preveliko administriranje i birokraciju itd. Iz današnje perspektive mislim da je trebalo predvidjeti da se njegovim parafiranjem završi rat, provede razoružanje, uspostavi civilna vlast, te da se nastave pregovori o odgovarajućem ustavnom ustroju'', rekao je.
Na pitanje je li rješenje u BiH u uspostavi trećeg entiteta ili bi možda trebalo razmisliti o nekom srednjem rješenju preustroja Federacije BiH, rekao je kako smatra da je BiH trebalo urediti na principima federalizma, kako je to bilo i zamišljeno Washingtonskim sporazumom.
''I dalje zagovaram taj model'', rekao je.
