Zastupnik HRS-a u federalnom Parlamentu objavio je na društvenim mrežama kako mu je netko od kolega uputio prijetnje nakon sjednice na kojoj su zastupnici raspravljali o Zaključcima Odbora za ekonomiju Parlamenta o reformi tržišta vrijednosnih papira.
Raguž u objavi podsjeća kako je Matej Živković, hrvatski dužnosnik, zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire preživio dva atentata ''u srcu Sarajeva''.
''Drugi atentat je preživio za 8 mm. Službeno, ne zna se tko je naručitelj, tko je organizator, samo se zna potencijalni izvršitelj'', piše Raguž.
Navodi kako je rasprava o Zaključcima Odbora za ekonomiju Parlamenta o reformi tržišta vrijednosnih papira rezultat dvogodišnjeg rada, ''ne samo mene koji sam pisao ove Zaključke, nego cijelog Odbora''.
''Tržištem prometuju milijarde KM, ali praktično u službi banaka u cilju kreditiranja vlasti. Zaključci definirani krajnje benigno i široko u cilju vršenja pritiska prema Vladi Federacije da napokon krene mijenjati cijeli set zakona koji tretira ovu oblast. Primjerice, broj primarnih emisija dionica (npr. neki gospodarski subjekt koji nema kapitala, a ne želi tražiti kredit kod banke, nego se želi listirati na burzi u potrazi za investitorima) u FBIH je bio 0. Nula! Na Zagrebačkoj burzi za prošlu godinu je isti bio cca 140 milijuna EUR. Dakle ne postoji povjerenje investitora. Koliko je veliko to nepovjerenje najbolje govori činjenica da su Hrvatska, Slovenija, Poljska, Slovačka, Bugarska, Mađarska i Sjeverna Makedonija krenule osnivati regionalnu burzu, u širokom luku zaobilazeći BiH. Dakle, teren govori kako nešto ne valja i kako se stvari trebaju mijenjati'', piše Raguž.
Navodi kako je raspravu koja je bila itekako konstruktivna, zasjenilo ponašanje Esada Dželilovića, člana Komisije za vrijednosne papire i Adnana Zukića, predsjednika iste.
''U pauzi prije glasovanja, kao pred infarkt vidno uznemireni, prišli su mome mjestu u Parlamentu i vičući kako me plaća kriminalni krupni kapital Muje Selimovića (morao sam googleat tko je lik, vlasnik je Oslobođenja koliko vidim), kako sve budalaštine što govorim mi piše Svetlana Cenić (ženu u životu sreo nisam, sinoć poslije sjednice mi je kolega proslijedio broj, pa sam je telefonski kontaktirao prvi put u životu). Zukić se, kaže, borio za ovu državu protiv ovakvih i Cenićkinih koji su bili s druge strane. Toliko su glasno govorili i bili neugodni da su se pojedine zastupnice vidno prepale, pa kad sam vidio da bi moglo eskalirati, jednostavno sam se odmakao. Da sve ostane zapisano, tražio sam poslovničku intervenciju i prijavio sve da uđe u službeni stenogram sjednice. To je valjda bio razlog što su me dočekali pri izlasku i iza leđa dobacili „treba njemu do kuće doć' večeras“. Nisam prepoznao autora, tako da ne znam tko je to izgovorio'', napisao je Raguž.
Zahvalio je kolegicama i kolegama koji su ga kontaktirali izražavajući svoju podršku.
'''Zahvaljujem' svim zastupnicima iz reda hrvatskog naroda (izuzev Marija Karamatića koji je bio opravdano odsutan) koji su ne samo glasali protiv zaključaka Odbora (ponudivši sa SDP-om neki svoj potpuno bezvezan 'alternativni' zaključak u vidu jedne rečenice, iako su 10 minuta prije glasovanja obećali podršku), nego su podržali sve dokumente kojeg je ovo neuračunljivo vodstvo Komisije dalo na glasovanje. Ne samo to, cijela SDA i DF su ih u tome podržali. Vraćam se na Mateja. Zamislite da se nekog bošnjačkog visokog dužnosnika, ne daj Bože, pokušalo ubiti u Mostaru i da ga je samo dragi Bog sačuvao od sigurne smrti? Koji bi to političko-medijski kaos bio. Pa samo zbog činjenice da se ne zna (ili ne želi) istražiti sve okolnosti koje su prethodile pokušaju ubojstva, trebalo bi iz protesta odbiti sve što se tiče Komisije, ali ne znaju legitimni Hrvati za to. Da budem svjesno i namjerno grub: ne znaju se oni ponašati kad Hrvat preživi, znaju samo polagat vijence kad ga ubiju. Kao Jozu Leotara'', navodi Raguž.
