Diskriminiraju ga Bošnjaci, ne žele ga ni 'njegovi', ali Anto ne odustaje

Anto Marković dolazi iz općine Srebrenik, Tuzlanska županija. Više nego uspješni je poduzetnik koji je u ovoj, praktično, etnički očišćenoj sredini osigurao brojna radna mjesta, zalažući se za opstanak i ostanak hrvatskog pučanstva.

Priopćenje Hrvatske republikanske stranke Mostar

Samo zbog činjenice što se izjašnjava kao Hrvat, da poštuje načela i dokumente HNS-a, što baštini kulturne i vjerske običaje hrvatskog naroda u BiH, često je meta bošnjačke lokalne i kantonalne vlasti koja svakodnevno nalazi način kako mu nanijeti štetu.

Godinama Anto, većinom svojim novcem, ali i zajedno sa svojim prijateljima gospodarstvenicima, pomaže hrvatskim naseljima u vidu financiranja infrastrukturalnih projekata, od asfaltiranja, do razvoja javne rasvjete, jer lokalna zajednica jednostavno nema sluha za to. No, nije pomagao i ne pomaže samo Hrvatima, nego cijelom Srebreniku. Najočigledniji primjer je izgradnja novog autobusnog kolodvora.

Naime, žitelji Srebrenika su se godinama žalili na loše održavanje i opasnost po život putnika starog autobusnog kolodvora. Anto se ponudio renovirati, kada mu nisu dopustili, sam je izgradio novi autobusni kolodvor, po mišljenju mnogih, među najsuvremenijim u BiH, osobito kada je u pitanju sigurnost učenika. 

Ne samo da su mu odbili dati uporabne dozvole, iako više nego zadovoljava sve preduvjete, donijeli su odluku o rušenju, što je izazvalo revolt žitelja ovog grada.

Zbog svega toga ulazi u politiku, kandidira se na izborima i ulazi u općinsko vijeće Srebrenika, gdje doživljava najveću diskriminaciju. Kao Hrvatu, lokalne vlasti Srebrenika ne dopuštaju mu Ustavom, Zakonom i Statutom općine zagarantirano pravo obnašanja mjesta predsjedavajućeg općinskog vijeća općine Srebrenik.

On ide na sud i dobiva općinu u sudskom procesu, no, općinske vlasti i dalje odbijaju postupiti po zakonu. Obrazloženje nalaze u činjenici kako je općina Srebrenik, nakon popisa 2013., više od 80% većinski bošnjačka općina, te kako nisu obvezni poštovati ustavnu odredbu s kojom načelnik općine i predsjedavajući vijeća ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

Dakle kada odgovara bošnjačkoj politici, pozivaju se na popis iz 2013., kada to ne odgovara pozivaju se na popis iz 1991. Budući da lokalne vlasti odbijaju provesti odluke sudova iz BiH, on će ići u Strasbourg. Hrvat, gospodarstvenik želi ulagati u svoju zemlju, ne dopušta mu se samo zato što je Hrvat!

Nakon zasjedanja HNS-a mediji su na široko govorili o izboru Dragana Čovića za predsjednika HNS-a. Njegov izbor ne bi trebao uopće biti sporan. HDZ BiH je osvojio apsolutno najveći dio glasova i legitimno je da ta stranka kandidira Predsjednika krovne političke institucije Hrvata u BiH. Ono o čemu se nije govorilo nimalo jeste izbor Predsjedništva HNS-a, njih 14 koji se biraju na Saboru.

Naviknuti u HDZ-u BiH na izbor predsjedništva po diktatu Predsjednika, kao što je to bio slučaj na njihovom zadnjem saboru, Predsjedništvo HNS-a se biralo ''preporuci Predsjednika HNS-a''. HRS i ČNS su još prije Sabora kandidirali Antu Markovića za Predsjedništvo, što je odbijeno kao prijedlog. Anto Marković nije član niti jedne stranke, nego je neovisni kandidat.

Budući da dolazi iz praktično ratom etnički očišćenog dijela Bosne u kojoj ima velik pozitivan ugled i kao gospodarstvenik i kao osoba, ne samo kod Hrvata nego i Bošnjaka, njegov izbor bi bio jedna poruka iskrene brige o Hrvatima u dijelovima BiH gdje su manjina i kako se njegovim izborom podržava njegova pravna bitka.

Njegov proces nije proces samo za ostvarivanje njegovih prava, nego bi se dobio jedan pravni presedan za ostvarenje prava svih Hrvata gdje su manjina. Njegov izbor kao nestranačkog kandidata, bio bi i snažna poruka pluralizma HNS-a. Očigledno za to nije bilo sluha.

Nismo htjeli pristati na diktat, kandidirali smo ga i na samom zasjedanju, znajući odmah kako sigurno neće biti izabran. Unatoč negodovanjima zbog „neposluha“, morao se održati proces izbora za Predsjedništvo. Svi zastupnici su dobili list sa imenima kandidata i morali su glasovati za sve kandidate.

Kako ne bi, slučajno, bilo zabune na listu je bilo i navedeno tko je predlagač, a ne samo imena i prezimena. Tijekom samog procesa izbora, bilo je dosta podrugivanja i podsmijeha na račun HRS-a i ČNS-a. Govorilo se da će Anto imati samo 5 glasova, koliko je na zasjedanju bilo prisutno naših zastupnika. Za nas iznenađujuće, Anto je dobio 78 glasova od oko 350.

Iako Anto Marković nije izabran u Predsjedništvo, ovim putem moramo zahvaliti toj 78-rici zastupnika! Očigledno je kako smo mi Hrvati i mentalno, ali i u praksi dobrano zaglibili u mentalno komunistički totalitaristički glib, ali 78 ljudi daju nam neku nadu kako ipak postoji izlazak iz tog gliba.