Zdenko Ćosić, izaslanik HDZ-a BiH u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, kazao je za N1 kako se "ne može naći neki racionalni razlog" zašto nisu usvojena dva tzv. europska zakona i zašto vladajuća koalicija nije postigla dogovor o glavnom pregovaraču s Europskom unijom.
Govorio je i o blokadama u institucijama BiH ističući kako HDZ "nije inicirao niti je saslušan o novoj većini", ali da je to za posljedice imalo izazivanje blokada.
Još se sumiraju rezultati prethodne godine, ali se govori i o očekivanjima od nove. Je li 2025. godina bila najizazovnija za BiH, odnosno je li naša zemlja doživjela najveću krizu od kraja rata?
Dakle, kada nešto prođe, onda ne možemo baš objektivno gledati na to, pa za svaku godinu koja je u tijeku kažemo da je izazovna, da je možda najbolja ili najgora, međutim, trebali bismo se fokusirati, po mom mišljenju, na ono što nas čeka. Naravno, čeka nas ista obaveza koju smo pokušali, djelomično riješili, ili koju nismo završili prošle godine, koja nas čeka i ove godine. I nema nekog, da tako kažem, novog obrasca, nema ništa novo, mi kontinuirano imamo svoje probleme koje moramo rješavati. Što se više posvetimo i što više dobre volje uložimo u rješavanje tih problema mislim da će se to osjetiti kroz konkretan napredak, koji ćemo imati u tom slučaju. Inače od 2022. godine, kada je Bosna i Hercegovina dobila status kandidata, pa sve do početka 2026. godine, ne možemo reći da smo uradili neki veliki posao. Zavisi tko je što očekivao, možda ima onih koji misle da smo uradili više nego što smo očekivali, a ja sam generalno optimist, ali ne mogu biti zadovoljan onim što je urađeno. Očekujem da će ova godina biti produktivnija u tome.
BiH nije uspjela otvoriti pregovore s EU, propustili smo još jednu šansu. Naredna je u ožujku kada će Europsko vijeće raspravljati o BiH. Vijeće ministara nije uspjelo usvojiti zakon o VSTV-u i Sudu BiH, jer su ministri iz SNSD-a blokirali sjednice. Što se može promijeniti do ožujka?
Unatoč tome što sam rekao generalno da sam optimist, ne bih bio siguran da ćemo do tog novog zasjedanja Europske komisije uspjeti sve napraviti. Zašto? Zato što, evo, u javnosti je bila takva klima, očekivalo se i predstavnici Europske zajednice su to očekivali, pokazivali dobru volju, podržavali Bosnu i Hercegovinu. Inače jasno izražavali svoje stavove prema pitanju proširenja. Dakle, to je jedan bio povoljan trenutak i očekivali smo da će se uvjeti, koje ste vi i spomenuli, dva zakona i pregovarač, do kraja godine prihvatiti, međutim nije se to dogodilo. Pa, čak i one neke odluke koje smo ranije donosili, vi znate da su se donosile u posljednji trenutak i na telefonskim sjednicama, što opet ne daje puno optimizma da ćemo ozbiljnije krenuti ka otvaranju, stvarnom otvaranju pregovora, zato što, budimo realni, ne može se telefonski ući u Europsku uniju, jedna stvar.
Druga stvar, ako pogledamo razloge, ako ih uopće možemo nabrojati, zašto nisu usvojeni ova dva zakona, zašto nije dogovoren pregovarač, odnosno ured glavnog pregovarača, pa ne možemo naći neki racionalni razlog. A kad nema racionalnog razloga za nešto, onda morate zaključiti da ne postoji negdje dobra volja. Dakle, da ljudi u javnosti, u politici, ono što deklarira, oni to stvarno ne žele ili priželjkuju nekakav zastoj ako ga i sami ne režiraju.
Neki će reći da je za blokadu kriv SNSD, drugi pak HDZ jer se ne odričete tog partnerstva. Pa se sjećamo i nedavnog govora Dragana Čovića u Banjaluci kada je pozvao Milorada Dodika da naprave čuda iako Dodik najavljuje raspad EU. Kako komantirate taj Čovićev istup?
S jedne strane netko to kaže da je SNSD, s druge strane to neko kaže da je HDZ, zato što je tu i dalje u partnerstvu sa SNSD-om, koji je negdje najčešće karakteriziran kao neko tko ne želi našu zemlju u Europskoj uniji. Dakle, neko kaže i neku treću varijantu, ali njih ste u pitanju preskočili, pa ću i ja preskočiti u odgovoru.
Ali ću reći da partnerstvo političkih aktera ne može biti smetnja na tom putu, naprotiv, nedostatak partnerstva, nedostatak povjerenja, nedostatak kontinuirane suradnje može biti prepreka. Jer ako uzmemo ovo zadnje razdoblje, prošlu godinu, kad spominjete blokade i uđemo u uzroke tih blokada, vi ćete vidjeti da su dominantno uzroci bili u djelomičnom raspadu te koalicije, te većine i pokušaju da se napravi neka nova većina. I sad, ako pokušate nešto napraviti, dakle HDZ to nije inicirao, HDZ nije ni saslušan ni konzultiran oko takvih planova i pokušaja i kad se ispostavilo da ti planovi, da posljedice nisu valjano anticipirane, nisu predviđene, onda bi pokretač te inicijative se morao zapitati ili pokretači što su time napravili, jesu li nešto doprinijeli, ako hoćete i svojoj stranci popularizaciji svoje stranke i političkih stavova ideja, jesu li nešto doprinijeli zajedničkom napretku, zajedničkom dobru Bosni i Hercegovini? Kome? Nisu nikom. I umjesto da se to sagleda s jednog objektivnog stajališta, onda je najjednostavnije upirati prstom u nekog trećeg kao krivca.
To nije ozbiljna politika, mi ćemo uvijek moći, pogotovo sa stajališta analitičara koji imaju svoje političke preferencije, uvijek moći naći krivce. To je, dakle, toliko relativno. Mi smo naslušali se toliko i načitali komentara i optužbi upravo na račun HDZ-a i predsjednika Čovića kad je bila riječ o Južnoj interkonekciji. Pa se ispostavilo da je to riješeno, rekao bih, u razgovoru sa svim partnerima u američkoj ambasadi, vrlo jednostavno. E onda su ti isti koji su upirali prstom i već optuživali za korupciju i što ne znam sve, što se sve nije još iznosilo, onda su pokušali naći nekakvo opravdanje tim svojim konstrukcijama političkim pa kažu da i danas nešto opstruira HDZ-a, a znamo da je HDZ upravo zadovoljan takvim rješenjem i da nisam nikada čuo nikakvu ozbiljnu primjedbu iz HDZ-a osim da je to naš strateški cilj i da želimo da se bez ikakvih političkih turbulencija što prije to i ostvari.
Smatrate li, kao HDZ, da je dobro rješenje da američka kompanija radi nadzor projekta Južne interkonekcije, iako smo već imali usvojen zakon u Domu naroda?
Znamo kako je taj zakon donesen. Mi govorimo o tome je li dobro što će američka kompanija dobiti te poslove i nadzirati, izvoditi i kontrolirati cijeli taj proces, a umjesto da govorimo je li dobro što je neko opet iz američkog veleposlanstva izvršio političko nasilje da bi se donijelo određeno rješenje zakonsko. Znamo da je tu napravljeno puno propusta, ne samo političkih nego i proceduralnih, i da je nužno za realizaciju tog projekta u ovakvom okviru kako je dogovoreno i mijenjati taj zakon.
Ne vidim razloga zašto se oko toga pravi problem, ako svi znamo da je to rješenje koje će biti sigurno i efikasnije i brže, i da, tako kažem, lišeno svih onih nagađanja kakva uvijek kod nas prate bilo kakav projekt prije nego što se i počne raditi zbog nedostatka povjerenja, sumnji u sve i svakoga. Javno se kreira jedna negativna klima i onda naravno takvi projekti moraju negdje zapeti. Ovdje mislim da su te prepreke uklonjene i da će se to vrlo efikasno završiti.
Cijeli intervju pogledajte OVDJE.
