Bošnjačko biračko tijelo u kružnom toku

Zvuči pomalo paradoksalno, ali je tako - tehnologija je na tek održanim izborima u BiH političarima oduzela jedan od omiljenih postizbornih alata - mogućnost da vlastiti poraz objasne tuđom krađom, prevarom ili nekom mračnom izbornom matematikom, iza koje bi se skrivala u BiH potvrđena maksima - da o pobjedniku ne odlučivaju glasači nego brojači.

Svi su manje-više prihvatili rezultate obrađene kroz skenere. Jedini je ostao da negoduje Slaven Kovačević, kandidat Komšićevog DF-a za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Ko gubi ima pravo da se ljuti i da sumnja, pa makar se sumnja odnosila, pomalo i neozbiljno, na Kovačevićevu opasku o vremenskom intervalu glasanja od 17:00 do 19:00 sati. No, to je tema za neku drugu analizu. 

Dragan Čović i nova članica Predsjedništva BiH Darijana Filipović u izbornoj su se noći, osim glasačima koji su podržali Filipovićku i HDZ BiH, zahvalili i Bošnjacima. Takav njihov potez slijed je upravo retrospektive ovih izbora zbog činjenice da je već spomenuti Kovačević doživio poraz od kandidatkinje iz HDZ BiH. Jer, općepoznato i jednostrano prihvatljivo do sada je bilo da se kandidat DF-a Željko Komšić opetovano u kolektivnog šefa države promovirao ogromnom većinom bošnjačkih glasova.

Stoga bi Filipovićkina i Čovićeva zahvalnost Bošnjacima mogla biti prvi ozbiljniji nagovještaj relaksacije odnosa na političkoj klackalici u većem bh.entitetu.  Što nam je pokazala izborna volja bošnjačkog biračkog tijela u BiH? Prvo, SDA je potvrdila da je najjača u tom korpusu. Toliko jaka čak da je, ogromnom metlom pomela i svog lidera Bakira Izetbegovića koji je i drugi put zaredom u borbi za fotelju kolektivnog šefa države ostao kratkih rukava. S razlikom od nekih cca 35.000 glasova izgubio je od SDP-ovog Denisa Bećirovića. SDA ima najdiscipliraniju biračku bazu. U prethodnom izbornom ciklusu, 2022.godine, osvojila je 238.000 glasova, a protekle nedjelje samo 1.900 glasova manje. 

I dok su u SDA diljem Federacije BiH rezali pobjedničke torte u izbornoj noći, prvi čovjek te stranke Bakir Izetbegović bio je u političkom nokautu. Spoznao je da ga za državno Predsjedništvo nije podržalo gotovo 50.000 birača koji su podržali parlamentarne liste SDA na svim razinama. U naprednim demokratskim društvima takav indikator bio bi dovoljan da se razmisli o podnošenju ostavke na čelu lidera stranke. Izetbegović, međutim, nije to uradio već je najavio istragu. Vjerovatno istragu sedmice kod Avde Avdića na TV Hayat. Bude li istragu provodio u stranci kojoj je predsjednik, ona bi mogla tapkati u mjestu do 2030.godine ili što bi murija rekla: istraga je u toku.

Skenirane postizborne  brojke na bošnjačkoj političkoj sceni govore prilično jasnim jezikom. Denis Bećirović osvojio je 38,16 posto glasova, Bakir Izetbegović 34,06, a Semir Efendić 25,63 posto.

Dakle, više od 65 posto bošnjačkih glasova otišlo je kandidatima koji nisu Bakir Izetbegović. Dodamo li tu i glasove DF-ovog Kovačevića, i nešto sitno s Radončićevog konta onda je taj omjer još drastičniji. Ali, opet, to nije ništa što je spriječilo Izetbegovića. Njegov poraz donijelo mu je cca 50.000 glasača SDA. I tu počinje prava priča ovih izbora. Ne zato što je SDA nestala. Nije, već naprotiv  izdominirala je. Ne zato što je Izetbegović politički nestao. Nije. Još je politički živ. SDA je potvrdila da je znatno jača od ličnog rezultata svog predsjednika. 

Ono što bi SDA mogla smatrati nekom vrstom "deja vu" satisfakcije koja de facto nije bitno utjecala na konačan ishod jeste msksima da je Izetbegović žrtvovao sebe zarad profita stranke. Ali, to ne drži vodu. To se možda najbolje vidi u Hercegovini. U HNK/Ž-u bošnjački glas nije otišao jednom političkom centru. Podijelio se između tri ozbiljna politička pravca. U Mostaru je Izetbegović dobio 45,46 posto, Bećirović 32,76, a Efendić 19,50 posto. U Konjicu odnos je bio 41,98 prema 32,84 prema 24,21. U Stocu 48,15 prema 36,48 prema 14,20 posto. U Čapljini 49,81 prema 32,09 prema 15,58. U Prozoru-Rami Izetbegović je imao 51,75 posto, Bećirović 25,88, a Efendić 21,64 posto.

Stolac je, recimo, gotovo školski primjer. Izetbegović je dobio skoro polovinu glasova, ali je druga polovina otišla Bećiroviću i Efendiću. U Mostaru, najvećem gradu HNK/Ž-e, Izetbegović je također bio prvi, ali su mu dva konkurenta zajedno uzela više glasova nego on sam. SDA je, ponovimo, na pojedinim nivoima ostvarivala znatno bolje rezultate nego njen kandidat za Predsjedništvo BiH. To znači da birač može zaokružiti SDA na listi, a ne zaokružiti njenog predsjednika kada dođe do njegovog imena. To nije anomalija. To je politička poruka.

I vjerovatno je upravo tu najveći problem Bakira Izetbegovića. Ne činjenica da je izgubio predsjedničku utrku, jer politika poznaje poraze. Problem je ako politička stranka dobija više povjerenja od čovjeka koji je vodi.Tada više nije dovoljno reći da je stranka jaka. Mora se postaviti pitanje zašto je stranka jača od svog lidera. I tu dolazimo do onog pitanja koje će SDA prije ili kasnije morati otvoriti: ima li iko dovoljno političke hrabrosti da predsjedniku kaže da je vrijeme za promjenu? Ne nužno zbog toga što je sve što je radio bilo pogrešno. Nego zato što nijedna ozbiljna politička organizacija ne bi trebala vlastitu budućnost vezati za jednog čovjeka.

S druge strane, Denis Bećirović pokazao je da SDP i dalje ima prostor unutar bošnjačkog biračkog tijela koji nije zanemariv. Njegov rezultat za Predsjedništvo BiH omogućio je SDP-u da, uprkos činjenici da na nekim drugim frontovima nije ostvario ono što je očekivao, ostane ozbiljan politički faktor. A Semir Efendić i Stranka za BiH napravili su još zanimljiviju stvar. Efendić je sa 25,63 posto došao vrlo blizu četvrtine ukupnog bošnjačkog biračkog tijela. To je ozbiljan bazen glasova.

I zato su izbori pokazali nešto što će možda biti važnije od samog rezultata kandidata: bošnjačko biračko tijelo je poput vozača u kružnom toku kojeg je izdala auto-navigacija. Pa, stalno kruži i kruži, i odabere nasumični izlaz iz kružnog toka, jer negdje će ga ionako dovesti. 

U HNK/Ž-u je to posebno vidljivo. Mostar, Konjic, Stolac, Čapljina i Prozor-Rama nisu glasali identično. Čak ni unutar istog kantona ne postoji jedan obrazac bošnjačkog glasanja. A to znači da više nije dovoljno reći: „Naši su glasali.“ Pitanje je: koji naši? I koliko njih? I za koga?

Možda je zato najveći gubitnik ovih izbora zapravo politička iluzija o monolitnom bošnjačkom biračkom tijelu. Takvo biračko tijelo više ne postoji - ako je ikada i postojalo. Postoje SDA-ovi birači. Postoje SDP-ovi birači. Postoje birači SBiH. Postoje oni koji prelaze iz jedne političke opcije u drugu. I postoje oni koji prvi put ozbiljno razmišljaju kome će dati glas. A upravo ti posljednji mogu odlučivati budućnost bošnjačke politike.

Zato bi nakon ovih izbora svaka stranka koja želi govoriti u ime Bošnjaka trebala najprije odgovoriti na jedno neugodno pitanje:

Predstavljaju li zaista birače ili samo računaju da birači pripadaju njima?  Ma o kojoj stranci da je riječ.