Bosna i Hercegovina - zemlja čiji ustav vrijedi oko 100.000 KM

Dvadeset i dvije godine kasnije, u predvečerje prvoga dana studenoga kojim se obilježava početak mirovne konferencije za Bosnu i Hercegovinu u američkoj bazi zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, pripadnici Uprave Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske za organizirani i teški kriminalitet na Palama su uhitli Željka Kuntoša, nakon što su u njegovom domu pronašli originalnu verziju Daytonskog mirovnog sporazuma na engleskom jeziku.

Dotični se sumnjiči kako je, nakon što je došao u posjed originalnog teksta Daytonskog sporazuma, tijekom ove godine nudio dokument na prodaju s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi. On je, navodno, temeljni dokument kojim je nakon trotjednih pregovora u Daytonu zaustavljen krvavi rat i potvrđen ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine nudio na prodaju za 100.000 KM.

Neodgovornost vlasti od rata naovamo

Pokušaj pazarenja Daytonskim sporazumom i činjenica kako Bosna i Hercegovina u svome vlasništvu nema svoj temeljni dokument ponovno je pokrenuo priče o ''podijeljenom društvu i nestabilnoj državi'', ''nemogućoj državi'' i njezinim institucijama.

Kako se vlasti u Bosni i Hercegovini, čije nas ponašanje veoma često podsjeća na čuveni Leteći cirkus Montyja Pythona, odnose prema svome sudbonosnom dokumentu ilustrativno prikazuje i informacija kako je bh. primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma pronađen ''iza nekog kauča'' u vrijeme molerskih radova u zgradi Predsjedništva BiH.

No, Nihada Hebibovića, novinara i političkog analitičara iz Sarajeva, ne začuđuje reakcija onih koji su pazarenje Daytonskim sporazumom iskoristili za opravdanje i potvrdu svojih tvrdnji o Bosni i Hercegovini kao ''nemogućoj državi''.

''Pronalazak originalnog primjerka Daytonskog sporazuma na Palama o Bosni i Hercegovini kao državi u širem smislu te riječi i smislu njezinog postojanja ne govori ništa. Međutim, ovo više govori o svim vlastima u BiH od rata naovamo i načinom na koji upravljaju institucijama države'', ističe Hebibović u razgovoru za Bljesak.info.

Na istom je tragu i Goran Kutle, asistent na Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Mostaru, koji tvrdi kako se, kao i u mnogočemu drugome u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju pokazala velika doza neodgovornosti i nemarnosti svih političkih subjekta u BiH koji su djelovali od Daytona naovamo.

''Sama činjenica kako naša zemlja nema službeno utvrđeni prijevod ratificiran u parlamentu, te kako članak 4 iz navedenog sporazuma koji predstavlja naš trenutni ustav, i koji također nije potvrđen u parlamentu, govori o tome kako se odnosimo prema temeljima ove države, i je li ona kao takva uopće prihvaćena kao relevantan faktor'', smatra Kutle.

Svakodnevno švercanje s budućnošću

Podsjećanja radi, početkom 2008. godine tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić otkrio je kako je iz arhiva nestao originalni primjerak Daytonskog sporazuma. Kako ni vlasti u Srbiji ne posjeduju svoj primjerak sporazum, za koji se pretpostavlja kako je ''nestao'' 2000. godine tijekom rušenja Miloševićeva režima, u javnosti se odmah počelo spekulirati čiji je primjerak pronađen u kući Željka Kuntoša, nekadašnjeg člana osiguranja i bliskog suradnika Dragana Kalinića, bivšeg predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske.

''Onaj tko je bio zadužen voditi računa o dokumentima od najviše važnosti za državu trebao bi odgovarati zbog nesavjesnog rada. No, izražavam sumnju kako će se to ikada dogoditi, kao što se nije dogodilo ni u brojnim drugim slučajevima kada su nestajali povjerljivi dokumenti i dokazi za teški kriminal i korupciju, pa opet za nestanak istih nitko nije odgovarao'', poručuje Hebibović.

Kutle, pak, napominje kako se u cijeloj situaciji kao jedino ispravno postavlja pitanje zašto nitko nije poveo dovoljno računa da i Bosna i Hercegovina sačuva svoj primjerak sporazuma, odnosno je li time nekome bilo u cilju zataškati dijelove sporazuma koji mu ne idu na ruku ili se htjelo ostaviti previše prostora za manipulacije kojima smo godinama svjedoci.

''Zdrav razum ne može dokučiti ovakav odnos prema strateški bitnom dokumentu kakav je Daytonski mirovni sporazum, jer ipak to nije neki popis stvari za kupnju u nekoj trgovini, pa kada to obavite, bacite ga onako nonšalantno po strani. S tim sporazumom je dogovoren mir, državotvorni ustroj Bosne i Hercegovine, pa ako hoćete i budućnost konstitutivnih naroda i građana u njoj, i kako je moguće „izgubiti“ original nečega takvoga?'', pita se Kutle.

''S obzirom kako je kod nas 'crno tržište' vrlo aktivno u svim sferama, ne treba čuditi što je nakon ovakvog odnosa i jedan temeljni sporazum poput Daytona zamalo završio tamo i prodao se po minornoj cijeni, jer mi se ionako svakodnevno švercamo sa svojom budućnošću. Bit ću krajnje ironičan, Bosna i Hercegovina je izgleda zemlja čiji ustav vrijedi oko 100.000 maraka'', dodaje Kutle u razgovoru za Bljesak.info.

Francuska i Hrvatska revnosno čuvaju svoje primjerke

Original sporazuma koji je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine, revnosno čuva Francuska u svome arhivu i već godinama šalje ovjerene kopije na zahtjev vlasti u Beogradu ili Sarajevu, dok Hrvatska svoj primjerak sporazuma čuva u Arhivu vanjskih poslova.

''Sva je sreća u tome što je Daytonski mirovni sporazum međunarodni dokument, pa je isti i u posjedu onih država čije institucije ne mogu predvoditi niti u njima raditi oni koji bi i dvije nacrtane ovce izgubili. Dakle, nismo jedini koji smo svjedoci onoga što posljedično potpisivanjem sporazuma živimo'', napominje Hebibović.

Što se tiče pronalaska dokumenta i eventualnih skrivenih poruka, Hebibović poručuje kako ne vidi kakve bi to skrivene ili neskrivene poruke bilo koja od strana mogla plasirati u javnost, dok Kutle ističe kako je godinama svaka od strana, svjesno ili nesvjesno, krivo tumačila dijelove Daytona ili izvlačila samo ono što joj odgovara, a nečemu drugomu nije pridavala veliku pozornost.

''Možda netko smatra kako u originalnom dokumentu stoji mogućnost odcjepljenja entiteta ili njihovog ukidanja, što je dakako smiješno, ali hajde da i takvima dopustimo mogućnost da vjeruju u to. Ali, ono što je bitno naglasiti kada se već govori u nekakvim eventualnim porukama jest činjenica kako ona strana koja je potpisnica ugovora a koja prva grubo prekrši jedan međunarodni sporazum kao što je ovaj, može jedino snositi ogromne političke posljedice. Kako, dabome, u vezi sa sporazumom nikakve nove činjenice nema, ne vidim s čime bi se to moglo teatralno mahati u javnosti'', poručuje Hebibović

''Dojma sam kako dobra većina građana ne zna što je sve dogovoreno kroz Daytonski sporazum i u kolikoj mjeri se toga do sada pridržavalo. Ipak, izvukao bih jednu posebnu poruku, s obzirom da je započeo mjesec studeni, u kojemu su započeti pregovori između zaraćenih strana. Možda je, s obzirom na krizu vlasti, nefunkcionalnost BiH kao države uopće, nepoštivanje presuda Ustavnog suda, upitnost implementacije sljedećih općih izbora i drugo, ovo poruka da se vratimo svojim početcima, da resetiramo stvari i probamo uspostaviti zdravije i bolje uređenje Bosne i Hercegovine'', zaključuje Kutle u razgovoru za Bljesak.info uz poruku kako bi se trebali vratiti ovome sporazumu i pokušati ga nadograditi, kako bi svaki od naroda imao određeni institucionalni oblik autonomije bez bojazni od drugoga, te kako bi i svi ostali građani bili institucionalno zaštićeni, što bi stvorilo dobru pretpostavku i za gospodarski prosperitet ove zemlje.