Angela Merkel, političarka koja je promijenila Njemačku
Angela Merkel, političarka koja je promijenila suvremenu Njemačku, rođena je na današnji dan prije 70 godina, 17. srpnja 1954. u Hamburgu kao Angela Dorothea Kasner.
Njezin otac Horst Kasner bio je luteranski svećenik rodom iz Berlina, a majka Herlind (rođ. Jentzsch) učiteljica engleskog i latinskog jezika. Odrasla je u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR).
Godine 1978. diplomirala je fiziku u Leipzigu, te doktorirala 1986. godine u Berlinu. Sve do pada Berlinskog zida bila je vrlo aktivna u oporbi tadašnje države (DDR).
Za vrijeme studija (1977.) udala se za godinu dana starijeg Ulricha Merkela. Od njega se rastavila 1982. godine, ali je zadržala njegovo prezime.
Poslije rastave jedno će vrijeme živjeti sama, a potom će godinama živjeti u izvanbračnoj zajednici s kvantnim matematičarem Joachimom Sauerom koji je od nje pet godina stariji i iz prvog braka ima dva sina.
Uspon nakon pada Berlinskog zida
S padom Berlinskog zida i promjenama koje su uslijedile u njoj se probudila želja za politikom, za tim da nešto pokrene. Tada je već bila u srednjim tridesetima.
Tada se pridružuje se Demokratischen Aufbruch, manjem građanskom pokretu koji se kasnije utapa u Krčćansko-demokratsku uniju (CDU). Ondje je kancelar Helmut Kohl skrenuo pažnju na mladu ženu koja je djelovala neprimjetno i postavio je za ministricu u prvom svenjemačkom kabinetu 1990. godine. Munjevita karijera.
Zbog toga je Angela Merkel dobila nadimak "Kohlova djevojčica". Slovila je kao "dvostruka kvota": žena i Ossi (naziva za osobu iz Istočne Njemačke – op. ur.). Angeli Merkel trebat će dosta vremena da se oslobodi tog imidža, piše Deutsche Welle.
S druge strane, to će biti jedna od tajni njezina uspjeha, smatra Thomas de Maizière, njezin dugogodišnji politički suputnik. Mnogi je podcjenjuju. Ne samo muški političari u vlastitoj stranci. Oni je ne shvaćaju ozbiljno.
Čak i kad je pridonijela padu Helmuta Kohla nakon skandala s donacijama CDU-a i postala čelnica stranke, i dalje su vjerovali da je to samo privremeno. Prevarili su se dugoročno.
Još jedan istaknuti primjer muške arogancije također je prikazan u dokumentarcu. Gerhard Schröder, njezin prethodnik na mjestu kancelara, koji je tijesno pobijedio njen CDU nakon saveznih izbora 2005., zlonamjerno je upitao: "Mislite li stvarno da će se moja stranka pridružiti vladi koju vodi gospođa Merkel?"
Kao što je poznato, njegova je stranka učinila upravo to; Angela Merkel je tri puta bila kancelarka u Velikoj koaliciji. Tu samo nije bilo Gerharda Schrödera.
Prva žena na mjestu njemačkog kancelara
Krajem svibnja 2005. koalicija CDU i CSU imenovala je Angelu Merkel za svog kandidata za kancelarsko mjesto na parlamentarnim izborima iste te godine 18. rujna. Koalicija kojoj je Merkel bila na čelu odnijela je tijesnu pobjedu osvojivši 35,3 % glasova dok je koalicija socijaldemokrata i zelenih dobila 34,2 % glasova.
U prvi mah obje su koalicije proglasile pobjedu na izborima, a nakon tri tjedna pregovora dogovorena je velika koalicija CDU, CSU i SPD-a. Na mjesto kancelara Njemačke prvi put u povijest došla je žena, a zauzvrat SPD je dobio 8 od 16 ministarstva u novoj vladi.
U svom prvom obraćanju javnosti s mjesta kancelara (30. studenog 2005.) objavila je kako su njezini glavni ciljevi unaprijeđenje njemačkog gospodarstva i smanjenje broja nezaposlenih.
Nakon prvih sto dana provedenih na kancelarskom mjestu anketa je pokazala da Merkel ima najveći postotak potpore javnosti otkako se (od 1949.) takva anketa provodi.
Na parlamentarnim izborima 2009. godine izabrana je drugi puta za njemačku kancelarku pobijedivši sa svojim CDU-om SPD s kojim je do tada bila u tzv. velikoj koaliciji. Koalicijski partner u novoj Vladi su joj liberali FDP.
Stil vladanja Angele Merkel kao kancelarke često se opisuje kao pragmatičan. Sama ga je ovako formulirala: "Čeznem za onim što je moguće. Prvo razmisliti i posavjetovati se, a onda odlučiti."
Pragmatičan pristup
Umjeren, pragmatičan pristup omogućuje joj da vodi Njemačku kroz brojne krize: financijsku, ekonomsku, migracijsku, koronakrizu. Tokom njezine vladavine, čini se kao da je zemlja sve prevazilazila bolje od drugih.
Ipak danas postoje dvojbe. Za Thomasa de Maizièrea Merkel je više tipičan predstavnik tadašnjeg raspoloženja u Njemačkoj. Građani i poduzeća dugo su, kaže on, dobro živjeli s odlukama vlade Merkel. Niko nije želio mnogo više promjena. Merkel je, kaže on, pragmatičarka, a ne vizionerka. I naravno da je željela biti reizabrana, kaže on.
Optužuju je i za odluke koje je donijela, a su koje bile iznenađujuće: odustajanje od atomske energije nakon katastrofe u reaktoru u Japanu 2011. i to što je 2015. ostavila otvorene granice za izbjeglice koje su u Njemačku stigle iz Mađarske.
Njena rečenica "Uspjet ćemo" još uvijek dijeli društvo. Ima ih – posebno iz drugih političkih tabora – koji ju cijene zbog njene rane politike prema izbjeglicama. Naglašavaju njenu ljudskost. A ima i drugih za koje je ova izjava bila pogrešna.
U više navrata je proglašavana najmoćnijom ženom svijeta. Godine 2015. američki časopis Time izabrao je Angelu Merkel za osobu godine.
