Žrtve ni nakon 33 godine nemaju mir: Govor mržnje ponovno uznemirio obitelji viteške djece

Uoči obilježavanja 33. godišnjice jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima u Središnjoj Bosni, ubojstva osmero i ranjavanja petero djece u viteškom naselju Podgradina, obitelji žrtava ponovno su suočene s govorom mržnje i vrijeđanjem uspomene na ubijenu djecu.

Naime, na društvenim mrežama pojavili su se uvredljivi komentari ispod objave portala N24.ba o predstojećem obilježavanju obljetnice zločina. Među porukama koje su izazvale ogorčenje javnosti nalaze se i komentari poput "Ustaško govno", "Koje stradanje" te "Nije grijeh ubit buduće ustaške koljače".

Vlasnici portala najavili su kako će slučaj prijaviti nadležnim institucijama s ciljem otkrivanja identiteta osobe koja stoji iza lažnog Facebook profila te njezina procesuiranja u skladu sa zakonom.

Isti zahtjev imaju i članovi obitelji stradalih. Među njima je i Ivan Garić, kojemu su u napadu ubijeni brat Milan i sestra Sanja, dok je i sam teško ranjen.

Granata ispaljena 10. lipnja 1993. godine, tijekom primirja, na košarkaško igralište u Podgradini usmrtila je Milana i Sanju Garić, Dragana Ramljaka, Dražena Čečuru, Borisa Antičevića, Sanju Križanović te brata i sestru Augustinu i Velimira Grebenara. U napadu je ranjeno još petero djece.

Garić je podsjetio i na slučaj Samira Nuhića, koji je krajem 2024. godine uvjetno osuđen na tri mjeseca zatvora zbog poruka mržnje upućenih ubijenoj djeci iz Viteza.

„Kazna Nuhiću bila je potpuno neprimjerena, preblaga i očito potiče druge na širenje mržnje i vrijeđanje žrtava“, izjavio je Garić za Večernji list.

Prema njegovim riječima, ovakve poruke mogle bi se nastaviti, osobito nakon potvrđivanja optužnice protiv Mensuda Kelešture i Hazima Jašarevića, zapovjednika i pripadnika 325. brdske brigade Armije BiH, kojima se pred Sudom Bosne i Hercegovine sudi za ubojstvo osmero djece.

Obitelji žrtava ističu kako je posebno bolno što se, više od tri desetljeća nakon zločina, i dalje relativizira stradanje djece te šalju poruke kojima se pokušava opravdati ili umanjiti težina počinjenog zločina.

Slučaj ubijene viteške djece često se navodi kao primjer sporog procesuiranja ratnih zločina, ali i nedovoljne društvene osude govora mržnje prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Zločin u Podgradini dogodio se u trenutku primirja, kada su djeca koristila predah od ratnih sukoba za igru na košarkaškom igralištu. Granata koja je pala među njih prekinula je osam mladih života, dok su brojni članovi obitelji i preživjeli ranjenici ostali trajno obilježeni tragedijom čije posljedice osjećaju i danas.