Zašto turisti trebaju misliti da nam je čisto i lijepo?

''Dopustili smo da Mostar bude jedna od prljavijih UNESCO-ovih zona. Pa kada bi se bar češće čistila stara gradska jezgra, bilo bi bolje, ovako nije dobro'', izjavio je Dnevnom listu zamjenik direktora Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanske županije Semir Temim.

Dodao je kako su ''stalno prisutni isti problemi kako se ne nazire rješenje'' te da je Mostar daleko od onoga kako bi trebao izgledati optuživši građane za prljavštinu, koja postaje sastavni dio turističke ponude grada na Neretvi.

''Ništa nije nemoguće riješiti uz dobar plan i projekt, drugi gradovi su taj problem riješili na pravi način'', rekao je Temim otkrivši možda u kojem grmu leži smeće.

Činjenica je da ekološke svijesti i kulture u ophođenju s papirićima, opušcima, tetrapacima, bocama, ambalažama od pomfrita, McDonald'sove čaše i druge ''potrošne robe''. Činjenica je i da nema svijesti o tome koliko je nespojivo s mozgom ostavljanje i bacanje krupnog otpada tamo gdje mu nije mjesto. No, činjenica je i to da (pristojnim) turistima u Mostaru i onima kojima nije svejedno baciti smeće na sred ceste treba napraviti kartu s označenim kantama za smeće.

Mogla bi se i kao posebna turistička atrakcija uvesti ponuda traženja kante za otpatke jer, ukoliko grad prijeđete uzduž i poprijeko, u nekim ulicama nećete naći i spomen da je tu nekada bila kanta.

Da se postave, s vremenom bi se i ljudi navikli da ubace smeće u kantu. No, tko će naviknuti onda ''odgovorne'' da prazne te kante? Iste one odgovorne, kojima se (koliko-toliko) plaća naknada za komunalije i koji su nametnuli, bez ikakvih preglasavanja i zavrzlama pri glasovanju, novi harač pod krinkom čistoće u gradu. Oni, koji su postavili posebne kontejnere koji se ne koriste iza Vijećnice koja se također ne koristi.

I dok se za sve što se u ovom gradu plaća, ne dobiva zauzvrat ništa, nove tri marke ''po glavi'' trebale bi omogućiti financiranje održavanje javnih površina, nekategoriziranih cesta, javne rasvjete, odvodnju oborinskih voda te drugih djelatnosti. 

Sve ono što se već plaća, na ovaj ili onaj način. Do tada u divnim mostarskim ljetnim večerima, s papučom ukrašenom izmetom psa neke dame, dok sparina ne popušta, osjetite širenje smrada prepunih kontejnera. Plaćaju se i ceste koje ostaju pohabane, pa se točno zna ''granica'' Mostara po izgledu cesta. Plaća se i javna rasvjeta, pa ljudi sami mijenjaju sijalice.

S druge strane, dok su ''drugi gradovi taj problem riješili na pravi način'', u Mostaru ostaju nekažnjeni zagađivači i rušitelji lijepe slike grada. Nije problem otkriti tko renovira stan, čiji krupni otpad završi pored kontejnera i čiji kamioni i dizalice ostave potpis u nekada zelenoj površini. Nije problem pregledati snimku nastalu prošle godine i vidjeti tko je heroj koji u sred grada čisti dvorište bacajući otpad u Neretvu pripremajući se rođake izvana ili za turiste.

Problem je što se službeno vidi kako je sve oko nas prljavo tek kad dođu turisti u prolazu. Zašto bi oni trebali misliti da nam je lijepo i čisto, dok se valjamo u smeću do grla bez obzira plaćali novi harač ili ne.