Zašto bh. građani ne glasaju za političarke?

Prema potvrđenim rezultatima lokalnih izbora za 2016. godinu objavljenim od strane Središnjeg izbornog povjerenstva, došlo je do blagog poboljšanja rodne ravnoteže u odnosu na lokalne izbore u 2012. godini. Međutim, iako je napredak ostvaren i na načelničkim i na vijećničkim/skupštinskim mjestima, zastupljenost žena još ni izbliza nije jednaka zastupljenosti muškaraca.

Od 140 načelnika i gradonačelnika izabranih u listopadu ove godine, samo je šest žena (4,3 posto) u odnosu na njih pet (3,6 posto) izabranih 2012. godine, priopćeno je iz USAID-a.

Ovo povećanje broja načelnica/gradonačelnica je jako malo, ali značajno imajući u vidu da je broj kandidatkinja za načelničke/gradonačelničke pozicije zapravo smanjen sa 39 u 2012. na 26 u 2016. godini. Od novoizabranih načelnica, samo je jedna iz FBiH (Visoko), dok je njih pet izabrano u RS-u (Istočni Drvar, Mrkonjić-Grad, Jezero, Kalinovik i Novo Goražde). Zastupljenost žena na vijećničkim/skupštinskim mjestima nije mnogo bolja. Na samo 566 od 3.144 vijećničkih/skupštinskih mjesta izabrane su žene. Ovaj udio od 18,2 posto predstavlja blago poboljšanje u odnosu na 16,2 posto izabranih žena u vijeća/skupštine 2012. godine.

Izborni zakon BiH propisuje da najmanje 40 posto kandidata na izbornim listama političkih stranaka moraju biti žene, tako da rodna nejednakost u političkoj zastupljenosti nije rezultat nedostatka pravnog poticaja, već rezultat nedostatka biračkih glasova za žene. Zašto bh. građani ne glasaju za političarke? Da li se političarke zaista razlikuju od svojih muških kolega ili glasači imaju predrasude o ženama u politici?

Motiviran ovim pitanjima, USAID-ov projekt MEASURE je proveo studiju o rodnim razlikama u razvojnim prioritetima unutar političkih stranaka. Tijekom kolovoza i rujna ove godine MEASURE je prikupio podatke u općinskim/gradskim ograncima političkih stranaka u 19 općina/gradova diljem BiH, intervjuirajući po pet muškaraca i žena s vrha stranačkih kandidatskih lista za općinska/gradska vijeća/skupštine na ovogodišnjim lokalnim izborima.

Rezultati studije pokazuju da su političarke, za razliku od svojih muških kolega, spremnije zalagati se za prioritete koje smatraju važnijim za bolji život u njihovim zajednicama od onih koje prezentiraju njihove stranke! Zamoljeni da navedu svojih pet razvojnih prioriteta za svoju općinu ili grad, 60 posto kandidatkinja i kandidata je navelo isključivo prioritete svoje stranke. Među preostalih 40 posto koji su naveli prioritete koji nisu na popisu stranačkih prioriteta, kandidatkinje su češće navodile dodatne prioritete u odnosu na kandidate.

Kada se navedeni prioriteti grupiraju u šire sektore, razlike između političarki i političara nisu značajne. I za političarke i za političare najčešće odabrani sektori prioriteta su unapređenje poslovnog okruženja za nova radna mjesta, transport i infrastruktura, te poljoprivreda i ruralni razvoj. Ukupno gledajući, političarke i političari daju prioritet socijalnoj zaštiti i ekonomskim poslovim na sličan način, suprotno rodnim stereotipima po kojima bi političarke trebale favorizirati socijalnu zaštitu u odnosu na ekonomska pitanja.

Prema rezultatima ove studije, kandidatkinje za lokalne izbore u BiH su mlađe od svojih kolega (prosjek godina za političarke je 39, a za političare 43 godine) i obrazovanije (75 posto kandidatkinja i 67 posto kandidata ima visoko obrazovanje). S druge strane, kandidatkinje su na lokalne izbore izašle s kraćim stranačkim stažom (devet godina stranačkog staža u odnosu na 13 godina staža muških kolega), te s češćim uvjerenjem da nemaju nikakav utjecaj na kreiranje razvojnih prioriteta političke stranke kojoj pripadaju (27 posto kandidatkinja misli da nema nikakav utjecaj na stranačke prioritete, u usporedbi sa 17 posto kandidata). Istovremeno, žene u prosjeku čine samo 30 posto članstva u stranačkim općinskim/gradskim odborima.

MEASURE-BiH je analizirao i osobine ličnosti svih kandidatkinja i kandidata uključenih u uzorak, kako bi analizirao njihov politički kapacitet da utječu na razvojne prioritete svojih stranaka, te pripadajuće rodne razlike. U okviru pet dimenzija osobina ličnosti (kredibilitet, legitimnost, odgovornost, orijentiranost na pružanje usluga i moć) nema značajnih rodnih razlika ni u jednoj dimenziji osim u dimenziji kredibiliteta.

Procjene pokazuju da kandidatkinje u prosjeku imaju veći kredibilitet od kandidata. Unutar dvije pod-dimenzije koje čine kredibilitet, a to su integritet i sposobnost, pokazuje se da kandidatkinje imaju konstantno veći integritet od kandidata, dok značajna rodna razlika u pogledu sposobnosti nije uočena. Rezultati istraživanja također nisu ponudili dokaze koji bi podržali rodni stereotip da se dimenzija moći razlikuje između rodova.

Dakle, političari i političarke u prosjeku imaju vrlo slične razvojne prioritete i osobine ličnosti, dok političarke pokazuju veći integritet unutar testa osobina ličnosti i spremnije su da se bore za svoje razvojne prioritete umjesto da isključivo slijede prioritete stranke. Ako se ni prioriteti ni osobine ličnosti političarki i političara ne razlikuju, možda su političarke rjeđe izabrane zbog rodnih stereotipa?

Anketa percepcije građana BiH koji je MEASURE projekt sproveo prošlog mjeseca indicira da rodni stereotipi postoje u BiH.

U okviru reprezentativnog uzorka od više od 3.000 domaćinstava diljem BiH, skoro 40 posto građana (47 posto muškaraca i 32 posto žena) misle da su muškarci bolje političke vođe od žena i da trebaju biti izabrani umjesto žena. Nadalje, 27 posto građana (29 posto muškaraca i 24 posto žena) smatra da žene nisu dobri političari jer nisu dovoljno izrične i dominantne. Konačno, zapanjujućih 52 posto građana (56 posto muškaraca i 48 posto žena) smatra da su muškarcima bliskije javne, a ženama privatne aktivnosti, navode iz USAID-a.