Zamislite - Krenete u instituciju i ne možete!

Zamislite scenarij. Spremite se, uredite, krenete u recimo Zavod zdravstvenog osiguranja HNŽ u Fejićevoj ulici, i ne možete. Ne možete ući u instituciju, popeti se uz stube, a ako nema nekoliko dobrih osoba koje će priskočiti u pomoć, vaš posao neće biti obavljen.

Zamislite da netko i pomogne da se osoba u kolicima ''popne'' uz stube, dolazi do šaltera preko kojeg ih ne vide.

Upravo tako protječe jedan sasvim običan izlazak osobe u kolicima, koje u gradu Mostaru, cijeloj županiji ali i šire nemaju pristup 70% institucija.

Institucije neprilagođene

Prilagođenost institucija i ostalih pločnika za ljude u kolicima i njihova zdravstvena zaštita samo su neke od tema o kojima se večeras razgovaralo na panel diskusiji ''Izazovi nepokretnih i slabo pokretnih osoba'' i njihov pogled u budućnost, koji kako je praksa do sada pokazala, rijetko prelazi u djela.

Pročitajte još

Barijere u Mostaru - Učenici s invaliditetom mogu samo prići školama

''Institucije su jako slabo prilagođene. Ima nekih ustanova koje imaju rampu, ali ona je napravljena pro forme i s prevelikim je nagibom. Ja ih zovem rampe opasne po život'', kaže Ivica Pavlović, predsjednik Udruge paraplegičara i oboljelih od dječje paralize ''Marko Ravlić'', a koja djeluje već 40 godina pomažući svoje članove i šireći svijest o paraplegičarima i osobama u kolicima.

Da je inkluzija veoma važna, smatra i doc.dr.sc. Vesna Miljanović Damjanović, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije koja radi upravo s osobama kojima je potrebna ''posebna pomoć''.

Običan život nemoguć

''Inkluzija je izuzetno važna, to je nešto osnovno da bi se takve osobe uključile u jedan običan živjot koji je dostupan svima nama'', rekla je Miljanović Damjanović.

Pročitajte još

U invalidskim kolicima kroz Mostar: ''Da nema prilaza za automobile, ne bi se ni mi mogli kretati''

Pavlović je na diskusiji rekao kako on na žalost nije imao mogućnost ići u školu u koju želi, jer nije bila prilagođena, pa osim srednjoškolskog obrazovanja koje je morao polagati izvanredno nije imao ni svoje srednjoškolsko društvo.

A to je nažalost i prošlost i sadašnjost, a nadamo se da neće biti budućnost brojnih osoba u kolicima na području Mostara, a i šire.

''Lakše je ući u avion nego u autobus. Nemamo prilagođen ni wc'', kazao je Pavlović, tako da se po gradu on a i njegove kolege iz udruge slabo mogu kretati.

Kaže, ima ljudi koji će pomoći, ali druge prepreke su značajnije.

''Ljudi hoće proteći u pomoć, ali tko nam često pomaže ima već problema s leđima'', kaže Pavlović.

Pročitajte još

Lakše platiti 'penal' nego zaposliti osobu s invaliditetom

Preporuke i šutnja

Naida Spužević, stručna suradnica u instituciji Ombudsmana za ljudska prava u BiH na diskusiji je rekla kako je problem prisutan u cijeloj regiji ne samo u HNŽ-u, te da osobe s invaliditetom nažalost nisu prepoznate.

Njihova institucija, što je njihova najviša pravna istanca, izdaje preporuku, koju potpisuju tri ombudsmana, te se upućuju nadležnim tijelima da prilagode i izmijene pristup.

Pomaka kaže ima, ali ne u onoj mjeri koja bi zadovoljila kvalitetu života osoba u kolicima.

Institucija kaže ima godišnje izvještaje, gdje se vidi što i kome preporučuju, te tko je odnosno nije postupio po preporuci. Preporuke daju neposredno organu, no većinom taj organ ima neku višu instancu iznad sebe.

''Određeno ministarstvo iznad ima Vladu iznad sebe, onda obavijestimo vladu o nepoštivanju, oni opet nadležnom ministarstvu'', rekla je Spužević, dodajući kako sve završi u njihovom izvještaju.

U konačnici sve je do odgovornih na funkcijama, te koliko oni poštuju instituciju ombudsmana i svoje građane.

Na brojnim primjerima se može vidjeti odnos vlasti, barem u našoj županiji prema građanima, onim najpotrebitijima, a Spužević kaže da je njima najgora ''šutnja institucija'' odnosno nesuradnja.

Fizioterapeut u kućnoj posjeti?

U izjavi Pavlović se dotaknuo i zdravstvene zaštite s kojom, kaže, nisu zadovoljni.

Pročitajte još

Kada će se Mostar riješiti prepreka?

''Uvijek može bolje. Naprimjer fizioterapeut, voljeli bi da dolaze u naše domove i rade s nama, to bi bilo od velike pomoći a to nemamo, ali nadamo se da će se to ostvariti'', kaže Pavlović.

Fizioterapeutkinja Miljanović Damjanović kaže da je to ostvarivo, čak i u skorijoj budućnosti i to preko primarne zdravstvene zaštite.

''Šanse da to bude postoje preko primarne zdravstvene zaštite. Mi smo u kliničkoj bolnici svima dostupni, ali to je tercijarna zaštita. Međutim primarna bi trebala imati takve odjele kod kojih će fizijatar i fizioterapeut ići u kućnu posjetu i činiti sve što je potrebno'', rekla je Miljanović Damjanović.

Bez nadležnih

Pavlović je rekao kako posljednjih godina ima malih pomaka u otvorenosti i inkluzivnosti, no kaže ''treba se puno stvari poklopiti da čovjek sve može prilagoditi, izlaziti, raditi... To bi bilo jako bitno, tako da je sve od samog početka kompleksno''.

Na ovoj vrlo važnoj diskusiji za ovu populaciju i njihovu budućnost, večeras se nije pojavio nitko iz Grada Mostara kao ni Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a.