Zakon o faktoringu povećao bi likvidnost bh. poduzeća

Naplata potraživanja je kontinuirani problem s kojim se poduzetnici susreću proteklih godina, a danas je dodatno otežana uslijed porasta opće nelikvidnosti u sistemu. Jedan od korisnih načina u rješavanju problema naplate i nelikvidnosti jest i faktoring.

''Zato se u Federaciji BiH priprema Zakon o faktoringu i forfetingu, koji bi omogućio bh. proizvođačima, koji izvoze da u vremenu nelikvidnosti lakše dolaze do sredstava'', rekla je danas u Sarajevu za agenciju Fena Mira Bradara, pomoćnica federalnog ministra financija i predsjedavajuća Upravnog odbora Izvozno-kreditne agencije BiH.

Faktoring predstavlja jedan od suvremenih oblika kratkotrajnog financiranja. Najveće prednosti faktoringa su široka primjenjivost i kratki rokovi realizacije, odnosno trenutno osiguravanje likvidnosti.

''Ovaj zakon bi omogućio da se osim društava koji se isključivo registriraju samo za obavljanje ovih poslova ili ako su zakonom već uređeni kao što je Izvozno-kreditna agencija BiH da se mogu baviti tim poslovima - faktoring uslugama, što je otkupljivanje potraživanja'', kaže Bradara.

S obzirom na to da naplata traje po nekoliko mjeseci ističe da bi putem faktoring društva izvoznici znatno prije mogli naplaćivati od kupaca.

Navodeći da je zakonom predviđeno da se i banke mogu baviti faktoring poslovima i poslovima forfetinga, kaže da su i u tom dijelu izvršene izmjene u Zakonu o bankama, gdje se omogućava da banke mogu pružiti usluge faktoringa i forfetinga.

''Zakon o faktoringu i forfetingu trebao bi da omogući bh. društvima i izvoznicima da lakše dolaze do sredstava te da se rješava nelikvidnost'', dodaje Bradara.

Nepostojanje zakona o faktoringu u BiH znači da ne postoji zakonski okvir. Izvjestan broj entitetskih zakona, u kombinaciji, osiguravaju taj zakonski okvir u kojem se može vršiti faktoring, kao što su Zakon o imovini pravnih osoba, Zakon o kompanijama, Zakon o bankama, Zakon o Centralnoj banci, Zakon o bankrotu, Zakon o likvidaciji i drugi.

Međutim, postojanje službenih pravnih propisa za sada ne garantira poslovnu efikasnost, a u pravnom smislu za faktoring, izvršenje ugovora i efikasnost sudova u rješavanju potraživanja je značajno, jer je potrebno da ugovori budu završeni ili izvršeni na vrijeme, u vrijeme početka rada kompanija s novim klijentima.

Član 23. Zakona o politici vanjske trgovine BiH i član 27. Zakona o poslu vanjske trgovine FBiH definiraju faktoring kao uslugu.

Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (PDV) BiH ne uključuje plaćanje dugova i faktoring, što znači da oni koji osiguravaju usluge faktoringa (ako su porezni obveznici prema Zakonu o PDV-u BiH) treba da dodaju 17 posto PDV-a na cijenu svojih faktoring usluga, čime ukupni trošak faktoringa postaje veći.

Bilo koja dodatna provizija za faktoring je također predmet PDV-a.

Parlament BiH je 2004. godine usvojio Zakon o izvoznoj kreditnoj agenciji, u kojem se navodi da će sve usluge Izvozno- kreditna agencija BiH - IGA, uključujući faktoring, biti izuzete od PDV-a, čime će dobiti konkurentnu prednost nad drugima koji pružaju usluge faktoringa.

Glavni posao IGA-e jest osiguranje naplate potraživanja iz inozemstva to jest izvozno-kreditno osiguranje i garancije za izvozne ugovore.

''Znači kada banka faksira fakturu za robu koja je izašla iz BiH, kupac će platiti za 30 dana, a upravo tih 30 dana ničim nisu pokriveni. Tu dolazi IGA, koja osigurava kupca, odnosno u slučaju da kupac ne plati, onda plaća IGA i njeno reosiguranje'', rekla je Feni Lamija Kozarić-Rahman, generalna direktorica IGA-e.

Naglasila je da se krediti ne rade od 2008. godine zbog nedostatka sredstava, te „smo radili reprograme, odnosno davali smo tvrtkama duže rokove i manje kamate da bi se stigao otplatni rok“.

''Nažalost, nemamo puno klijenata, četiri-pet, te smo smanjili faktoring zbog nedostatka sredstava i rizika kupaca'', istakla je Kozarić - Rahman.

Faktoring bi u vremenu nelikvidnosti i zatvaranja banaka, zaključila je, bio od velike koristi, ali je „za to potrebno izdvojiti sredstva kao i smanjiti rizik od gubitka.“
BiH nije članica UNIDROIT-ove konvencije o međunarodnom faktoringu, koja je potpisana u Otavi 1988. godine.

Međunarodni izvori zakona o faktoringu nisu uključeni u okviru međunarodnog ekonomskog zakona BiH na bilo koji sistemski način.

Generalna skupština UN-a je 2001. godine usvojila Konvenciju o prijenosu potraživanja u međunarodnoj trgovini, čiji je osnovni cilj da promovira kretanje robe i usluga preko državnih granica olakšavajući pristup jeftinijim kreditima.
Konvencija otklanja zakonske prepreke za neke međunarodne prakse financiranja (kao što je faktoring), ujedinjuje zakon o prijenosu, osigurava zakon koji je primjenjiv na ključna pitanja (kao što je prioritet između konkurentnih potraživanja) i olakšava harmonizaciju domaćih zakona o prijenosu.