Zakon ne štiti djecu od iskorištavanja za prosječanje

Postojeća zakonska rješenja nisu na adekvatan način prepoznala problem prosjačenja u kojem sudjeluju djeca i nisu osigurani uvjeti za njihovu zaštitu od ovog oblika ekonomskog iskorištavanja.

U 2010. godini 131 dijete su nadležne službe registrirale u prosjačenju na teritoriji Republike Srpske u ukupno 12 općina, a dodatni problem je činjenica da se radi o mališanima koje organizirano dovoze u ove lokalne zajednice radi prosjačenja.

Od tog broja, u Banja Luci, Prijedoru, Modriči i Bijeljini bilo je čak 79 posto prijavljenih slučajeva dječijeg prosjačenja ili ukupno 104, a ostalih osam općina zajedno je evidentiralo 27 slučajeva ili 21 posto.

Podaci se odnose ne samo na djecu iz nadležne općine i ne samo djecu iz RS-a, napominje se u izvještaju Ombudsmana za djecu RS-a.

Od ukupnog broja djece registrirane u prosjačenju djevojčice su zastupljenije od dječaka, tako da je u 2010. evidentirano 68 djevojčica ili 52 posto od ukupnog broja i 63 dječaka ili 48 posto.

Prema evidenciji nadležnih službi u prosjačenju su najčešće bila djeca uzrasta od šest do devet godina (49 djece), od 10 do 14 godina bilo je 48 djece, a djece uzrasta od 15-18 godina bilo je 25.

U prosjačenju su zatečena i četiri mališana uzrasta do pet godina i petero djece ispod tri godine života, a vrijeme kada su djeca u najvećem broju evidentirana u prosjačenju najčešće je ljetno razdoblje i to mjesec kolovoz.

Kao najčešći uzroci prosjačenja kod djece navodi se društveno-socijalni status, u oko 40 posto slučajeva, zatim disfunkcionalnost obitelji-alkoholizam, nasilje u obitelji i označeno je kao razlog u 24 posto slučajeva, a materijalni interes u 20 posto slučajeva.

Međutim, kao razlozi prosjačenja kod djece navode se i prisiljenost na prosjačenje, te bježanje djece od kuće i način života.

Ombudsman za djecu u RS-u navodi da, prema podacima centara za socijalni rad među mjerama da se spriječe ove pojave preduzimaju se razgovori s roditeljima i djecom, posjeta porodici djeteta, obavještavanje policije i kontaktiranje centra za socijalni rad odakle dijete dolazi te suradnja s domovima zdravlja, udruženjima Roma i drugim nevladinim organizacijama koje se bave ovom problematikom.

Po podacima MUP-a, prva mjera koja se poduzima je obavještavanje centra za socijalni rad, zatim podnošenje prijave radi pokretanja prekršajnog postupka, a stalna aktivnost je preventivno djelovanje.

Međutim, često se događa da se djeca i pored ovih mjera ponovo vraćaju prosjačenju, jer se teška materijalna situacija, prisiljenost na prosjačenje i nepostojanje adekvatnih prihvatilišta označava kao problem, ali ne primarni, s obzirom da svi oni zajedno predstavljaju problem jednak problemu - nesuradnja roditelja s centrom za socijalni rad po tom osnovu.

Prema ocjeni centara javne sigurnosti najčešći problem koji imaju na terenu je utvrđivanje identiteta djeteta i pronalazak roditelja djeteta.

Mjere koje poduzimaju centri za socijalni rad u cilju prevencije i zaštite djece koja se bave prosjačenjem su savjetodavni rad s obitelji, suradnja sa školom, materijalna pomoć i uključivanje djece u programe prevencije.