Zabranjeni status: Sve po spisku i vama i onima koji su vas izabrali

Istina jest da bi nam svima u BiH bilo bolje kad bi se zabranila raznorazna beljezganja. Isto tako, istina jest da bi bilo dobro da se zabrane beljezganja onih koji, pod zvonom brige za čistoću naših duša, naših jezika i statusa, brane beljezganja na društvenim mrežama.

Veliki ne vole glasne pored sebe

Svima je poznato da veliki ne vole glasne pored sebe. Još manje, glasnije ispod sebe. Jer, napuhani svojim veličinama, ispunjeni vlašću, boje se da ih oštrice ne dotaknu, pa da ne moraju krpiti svoju iskrpljenu vladavinu novim izlizanima zakrpama.

Normalno je, a vidljivo je svugdje u svijetu a ne samo u našoj političkoj žabokrečini koja ne uspijeva izbaciti nove laži kamoli nova lica, da veliki ne vole da se priča o njima. No, tamo negdje drugdje u svijetu - uzmimo onaj malo normalniji dio svijeta (ako takav više igdje izvan prašume postoji) - ljudima su zajamčene mnoge druge slobode. Nama ni s od slobode, a od sada ni od statusa, više nije zajamčeno.

Ovdje se u još jedan kavez zaključava tipkanje po novoprozvanom javnom mjestu i pripremaju se kazne za tipkače ako opsuju, uvrijede, i pljunu u pođonjeni obraz debelima. Naravno, debeli se pravdaju kako će se njih moći vrijeđati, ali taj film teško da ćemo vidjeti. S druge strane, sreća pa se kod nas zakoni ne provode, jer je predug red onih koje treba provesti prije ovog zakona-čistunca.

Poremećeni svijet

Donoseći zakon o javnom redu i miru u virtualnim svjetovima, braneći ga prelijevanjem remećenja u stvarni, poremećeni svijet, napuhani donositelji zakona zaboravili su da je samo nekoliko mjeseci ranije vojska nadobnudnih klikača, kojima je obećana budućnost u stranačkoj mladeži, klikala, klikćala, pljuvala i komentirala u javnom prostoru kao u javnom wc-u braneći svoje napuhane gazde.

Zaboravili su zakonodavci da su klikači i pljuvači prljali javni prostor braneći navodnu čistoću svojih poslodavacai i da će ih, slijepi kakvi jesu, opet prljati i da ga već prljaju braneći dubokoumlje vladajućih i njihov novi zakon. Jer, zna se da zakon ne vrijedi za mladeži, i sitne pijune velikih igrača, koji su ispranih mozgova u virtualnom javnom prostoru ispirali mozgove za njihove tronove. Oni će nastaviti klikati i klikćati prljajući čak i one rijetke nepljuvačke tekstove na portalima i pretvarajući statuse na društvenim mrežama u bojna polja mržnje koja nikada, ali baš nikada, neće napustiti trokutastu zemlju uređenih statusa.

Mi ćemo se mrziti sa statusima ili bez statusa

Jer, mi ćemo se mrziti, i pozivati se na krv, noževe i povijest koja nama odgovara, sa statusima ili bez statusa, a njima će se redati sve po spisku jer ništa drugo, jedni debeli kakvi jesu, drugi isprani kakvi jesu, nisu zaslužili.

Mogli su, kad se već brinu da nam bude čisto u virtualnom svijetu, provjeriti kako se to na probranim portalima upitne posjete našla reklama državne lutrije, a da nitko godinama na tu prljavštinu ne klikće mišem. Mogli su, da su htjeli, i medije koje drže pod nevidljivom palicom, očistiti od prljavština jer se i podmetanja, laži i obračuni s protovnicima prelijevaju u novodefinirani javni prostor, prljaju ga i izazivaju reakcije zbog kojih će kasnije hapsiti autore isfrustriranih statusa.

Mogli su očistiti svoje govornice od nepismenih blebetanja, praznih laprdanja i zaštite vitalnih nacionalnih džepova, a ne filtrirati bijes u statusima, jedinu reakciju polumrtvog puka nad čijom čistoćom bdiju.

Čišćenje javnog reda i mira u virtualnom svijetu, koji je jedini normalan svijet za one zarobljene u trokutu bez zastave, himne i neba, put je prema još jednom mraku. U tapkanju, ljudima ništa drugo ne preostaje nego opaliti sve po spisku tim divnim stvorenjima kojima je stalo do reda, mira, naše čistoće i punog vitalnog nacionalnog džepa. Njima i onima koji su, isprani u virtualnom svijetu, a nenormalni s olovkom u ruci, za njih glasovali.