Vrijeme je stalo: 13. nesretna godina Mostara

Na današnji dan 2004. godine tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown proglasio je Statut Grada Mostara, koji će se godinama kasnije pretvoriti u veliki kamen spoticanja, a Mostar učiniti jedinstvenim gradom u svijetu.

Statutom je ukinuto šest općina i uvedena jedinstvena Gradska uprava. Bivše općine postale su izborne jedinice, a uvedene su i nacionalne kvote u Gradskom vijeću, prema kojima nijedan narod ne može imati većinu.

No, lokalni izbori u ovom gradu nisu održani od 2008. godine, a gradonačelnik Ljubo Bešlić postao je najdugovječniji gradonačelnik u povijesti Grada iako je javno izjavio kako bi volio da nije više na toj poziciji.

Ono što je nakon svih ovih godina svima jasno jeste činjenica kako ovakav nedemokratski Statut, koji Gradsko vijeće nije nikada usvojilo već ga je visoki predstavnik nametnuo, pokazao se kao kamen spoticanja i izgradnje Mostara kao normalne i funkcionalne gradske cjeline.

Ono što je još jasnije je činjenica da političkog dogovora o Izbornom zakonu koji bi se odnosio na Mostar nema pa grad godinama gleda kako svi drugi glasuju a on ne bira svoju vlast.
Vodile su se stotine pregovora o Mostaru, a navodno je bilo i sve dogovoreno samo su neke krupnije stvari grad na Neretvi ostavile na političkoj vjetrometini.

Tako je sam Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH rekao za portal Bljesak.info u intervjuu iz srpnja 2014. godine da je sa SDA dogovoren Mostar, ali da je predsjednik te stranke Bakir Izetbegović je tražio da se odgodi.

''Desila se bolest Sulejmana Tihića i da gospodin Tihić nije iz zdravstvenih razloga otišao iz politike tamo negdje krajem 11 mjeseca, vjerujte da bi mi imali Mostar završen do kraja godine i potpisane sve sporazume'', rekao je tada Čović.

Ulovljen u vakuumu bezvlašća i inertnosti, Mostar, prozivan stolnim gradom, turističkim i gospodarskim središtem, godinama preživljava.

Sam Ashdown je ranije za Bljesak.info rekao kako nije mogao ni zamisliti da će privremeni Statut Grada Mostara toliko dugo ostati na snazi''.

''Nadao sam se da bi se razumni i kontruktivni ljudi mogli pokrenuti dalje od onoga što se činilo nužnim uslijed ratnih posljedica prema onome što je normalno u mirnodoblju. Ali ovo je Bosna, i ovo je Mostar, gdje su, kako izreka kaže, ljudi tvrdi kao kamenje!'', rekao je Ashdown.

Na pitanje što je u ono vrijeme bila prednost Statuta, Ashdown kaže kako je to bila zaštita jednog naroda.

''Jednako kao što mir u Bosni ovisi o Ustavu s razdijeljenom vlašću, koji sprječava bilo koju od etničkih zajednica da nameće svoju volju drugima, tako i ispravno funkcioniranje Mostara ovisi o istom načelu. Ono što je dobro kao zaštita jedne etničke skupine u Bosni, trebalo bi biti dobro i za drugu u Mostaru. Najveća prepreka u Mostaru bila bi destabilizacija, možda i gore od toga, koja bi uslijedila iz bilo kojeg odmaka od tog načela'', rekao je Ashdown za Bljesak.info.

Bivši visoki predstavnik kaže kako je rješenje za Mostar ''zajednički rad na tome da sustav proradi''.

''Da se služi građanima, a ne etničkim interesima, stvoriti uspješan Mostar, i tada ćete stvoriti kontekst pomaka od statuta, prema nečemu normalnijem. Mostarce bih možda trebao podsjetiti da je glavni razlog zbog kojeg je Mostar bez gradskog vijeća od listopada 2012., to što nisu proveli presudu Ustavnog suda BiH iz 2011.'', rekao je.

Upitali smo ga tada što je, po njegovu mišljenju, rješenje za Mostar?

''Zajednički rad na tome da sustav proradi, da se služi građanima, a ne etničkim interesima, stvoriti uspješan Mostar, i tada ćete stvoriti kontekst pomaka od statuta, prema nečemu normalnijem'', rekao je nekadašnji visoki predstavnik u BiH te dodao kako je ''rješenje za BiH u odgovoru za Mostar''.

Naime, Ustavni sud BiH ih je 2011. proglasio neustavnim i neusklađenim s Izbornim zakonom BiH te poništio dijelove Izbornoga zakona BiH koji se odnose na izbore za mostarsko Gradskog vijeće jer je utvrđeno da drastično različiti broj birača iz gradskih područja, bira jednak broj vijećnika - po tri. Istovremeno, Ustavni je sud utvrdio i kako su stanovnici središnje gradske zone diskriminirani jer ne mogu ostvarivati svoje pasivno biračko pravo.

Od tada je uslijedio niz pregovora i prijedloga o Mostaru. No, ništa se nije dogodilo, a Mostarci su navikli živjeti bez mogućnosti da biraju i sve se više stvara dojam da ih nije ni briga tko i kako upravlja gradom.