Vlada Srbije nudi odštetu: Dan na Golom otoku 9 dolara

Odšteta od devet dolara za dan proveden na Golom otoku, koju srpska vlada namjerava isplatiti, izazvala je nezadovoljstvo, pa i prijetnje tužbama bivših zatvorenika. "Ovo je bijedno", kaže za agenciju AP Božidar Vulović (85), jedan od malobrojnih preživjelih "Golootočana".

Za osam godina je kroz "jugoslovenski Alkatraz", koji je uspostavljen 1948. godine i iz kojeg nitko nikad nije uspio pobjeći, prošlo oko 16 000 političkih zatvorenika. Tu su dospijevali pošto bi ih režim Josipa Broza Tita optužio za izražavanje naklonosti prema Staljinu i njegovoj tvrdokornoj sovjetskoj diktaturi. Tito, koji je uspostavio liberalniji vid komunizma, raskrstio je sa Moskvom 1948. godine zadobivši potom podršku Zapada.

Procjenjuje se da je oko 600 zatvorenika svih jugoslovenskih naroda umrlo na otoku od posljedica tortura i bolesti, a na tisuće njih je pretrpjelo psihička oštećenja od nehumanog zatvorskog sistema koji je tjerao zatvorenike da se za opstanak bore jedni protiv drugih, navodi AP. Neki od bivših srpskih zatvorenika prijete da će tužiti vladu pred Međunarodnim sudom za ljudska prava zbog, kako kažu, slabe nadoknade za strahote koje su preživjeli. Drugi kažu da će nerado prihvatiti ponudu države zato što nemaju vremena za duge pravne procedure.

"Da ste mojih godina, i da ste lošeg zdravstvenog stanja, šta biste uradili?", pita 91-godišnja Smilja Filipčev, koja je provela više od tri godine na Golom otoku. Srbija je sada, sa zakašnjenjem, odlučila da rehabilitira žrtve Titovog komunističkog režima, uključujući bivše disidente, rojaliste i zatvorenike sa Golog otoka.

Vlasti kažu da su do odštete od devet dolara dnevno došle pošto je i Hrvatska ponudila sličnu sumu. Ali to je bilo prije deset godina, kada je novac više vrijedio nego danas, a Hrvatska je svojim državljanima dala i status "privilegirane" mirovine, navodi AP. Slovenija je 2003. godine "Golootočanima" ponudila 6300 eura za svaku godinu provedenu na otoku, dok druge bivše jugoslovenske republike još nisu obeštetile svoje državljane.

Ove polemike u Srbiji oživjele su bolne uspomene na otočni logor koji je desetljećima bio tajna. Zapad je u velikoj mjeri ignorirao njegovo postojanje zato što se smatralo da su zatvorenici tvrdokorni prosovjetski komunisti, a ne disidenti poput onih u bivšim sovjetskim zatvorima u Sibiru, navodi AP. Tito je bio nesporni lider Jugoslavije 35 godina, a oni koji bi javno izrazili podršku Moskvi, nakon njegovog razlaza sa Staljinom, bili bi po kratkom postupku prebačeni na otok, bez suđenja.

Vulović se sjeća da su drugi zatvorenici novajlijama priređivali dobrodošlicu tako što bi ih udarali svojim rukama. "Morali smo da špijuniramo jedni druge i da tučemo druge zatvorenike ako bi nam to naredili. Stalno su nas tukli, dok smo radili, išli na doručak ili ručak", kaže on i dodaje da ni Međunarodni crveni križ ni bilo koja druga međunarodna humanitarna organizacija nikad nije posjetila otok dok su oni bili tamo.

Vulović kaže da su trivijalna djela mogla da odvedu nekoga na Goli otok. "Bilo je dovoljno da netko sluša radio Moskvu ili privatno kaže nešto dobro o Staljinu, pa da se to javi tajnoj policiji, nakon čega bi uslijedio Goli otok".

"Ja sam, na primjer, uhićen zbog gluposti - netko je kredom napisao 'Dole Tito, živio Staljin' na fasadi zgrade u mom kraju u Kotoru. Prema logici tog vremena, samo srednjoškolci su mogli nabaviti krede, tako da su uhitili nas šestoro iz kraja i tukli su nas dok nismo priznali da smo to uradili. Imao sam 17 godina", priča Vulović. Goli otok je 1956. godine prestao biti politički zatvor i postao je strogo osigurani objekat za najteže kriminalce.

Godinama nakon Titove smrti, hrvatska turistička organizacija je pokušala ponovno da otvori otok za turiste spremne da plate da iskuse život političkih zatvorenika - uključujući težak rad, bljutavu hranu i noći u samici. Plan, koji je čak imao podršku nekih bivših zatvorenika koji su se ponudili da rade kao turistički vodiči, propao je zbog prosvjeda organizacija golootočkih političkih zatvorenika.