Vještačenje - (ne)potrebno trošenje proračunskog novca

Vještačenja optuženih za ratne zločine pred Sudom BiH za žrtve i stručnjake predstavljaju nepotrebno trošenje proračunskih sredstava i odugovlačenje postupka.

Nalaz i mišljenje jednog vještaka iznosi oko 200 maraka (100 eura), s tim da se nerijetko rade timska vještačenja u kojima sudjeluje nekoliko vještaka, a nisu rijetki ni slučajevi kada se vještačenje jedne osobe radi nekoliko puta.

Najčešći razlozi vještačenja su žalbe optuženih da nisu zdravstveno sposobni da prate suđenja ili da su imali smanjenu uračunljivosti u vrijeme izvršenja krivičnih djela, kao što su zločin protiv čovječnosti i genocid.

Ukoliko vještaci utvrde da optuženi nije sposoban da prati suđenje, odustaje se od njegovog krivičnog gonjenja ili ako se dokaže da ima nekih zdravstvenih problema, često se u presudi to uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja visine zatvorske kazne.

Sud BiH odobri skoro svaki zahtjev za vještačenje optuženog jer, kako kažu, to je zakonska obaveza i pravo na obranu optuženog, a u nekim slučajevima se vještačenja pokažu opravdanima, ali u većini slučajeva vještaci ne utvrde bolest optuženog.

Žrtve smatraju da se vještačenjem uzimaju pare od države i odugovlači sudski proces, te da se ta zakonska mogućnost ne bi trebala zloupotrebljavati, pogotovo iz razloga što optuženi ne iskazuju povjerenje prema vještacima druge nacionalnosti.

Stručnjaci pojašnjavaju da se može dogoditi da dva nalaza i mišljenja budu različita jer optuženi mogu da se pretvaraju da su bolesni.

U Sudu BiH je bilo na desetine vještačenja sa namjerom odbrane da se obustavi postupak protiv optuženih, a osim obustavljanja, dešavalo se da nakon vještačenja neka suđenja budu odgođena na određeni period, kako bi došlo do oporavka optuženog, uz to, optuženi se često žale i da boluju od šizofrenije ili drugih psihičkih poremećaja.

Zahtjeve za vještačenja optuženih za ratne zločine žrtve doživljavaju kao odugovlačenje postupaka i bespotrebno trošenje proračunskih sredstava.