21 godina od zločina na Badnju večer i ubojstva članova obitelji Anđelić
24. prosinca na Badnju večer, oko 21.30 sati iz vatrenog oružja Muamer Topalović, ubio je Anđelka Anđelića, rođenog 1935. godine, njegove kćerke Maru, rođenu 1955. godine i Zorku, rođenu 1973. godine, a teško je ozlijeđen Anđelkov sin Marinko, rođen 1972. godine.
Trostruko ubojstvo u njihovoj kući u Kostajnici (kod Konjica) počinio je na Badnji dan 2002. godine.
Od očevidaca i preživjelih od tog događaja je Marinko Anđelić, koji živi u Kostajnici gdje svaki dan dolazeći na sv. Misu gleda sliku u kostajničkoj crkvi na kojoj se nalaze obijene žrtve na Badnju večer. Ove godine se obilježava 20 godina od tog monstruoznog zločina, Marinko i dalje ima vjeru u Boga, ali i snagu oprosta, ali ne zaborava!
Don Marin Marić, župnik u Kostajnici, rekao je “I nakon dvadeset godina svima nama još u glavama odzvanja taj Badnjak, svi smo svjesni da se to u našem mjestu i okruženju nije smjelo niti trebalo dogoditi, svi mi za tim žalimo kako katolici tako i Bošnjaci i pravoslavci. Nije lako s tim živjeti, nije lako tješiti ožalošćene, a nije lako ni razumjeti taj zločin! Mi vjernici uz to što žalimo za tim činom, molimo dobrog Boga za duše pokojnika, a nama koji kročimo zemljom želimo snagu u borbi za život, te da i ovaj Badnjak bude ohrabrenje i snaga u svemu. Moram napomenuti da unatoč svim događajima i slučajevima, katolička Crkva je prisutna u Kostajnici. Svećenik svaki dan viđa i Marinka i ostale vjernike. Točnije svećenik je tu uz svoje vjernike, koje iz dana u dan poziva na vrelo milosti, vrelo oprosta i vrelo ljubavi, ali da svojom postojanošću svjedoče svoj identitet! I nakon svega i svih događaja ostaje nam živjeti, moliti, pozivati i govoriti, da je dobro i dobrota jedini jamac sretnog i radosnog života u ovom našem Klisu, i ovoj našoj suznoj dolini“, rekao je don Marić Marin.
Pitanje koje poslije svega postavljamo glasi – jesmo li, posebno nadležni, nešto naučili iz svega ovoga. Što se danas čini da više nikada ne dođe do ovakvog i sličnih zločina. Činimo li dovoljno...
