Umjesto da se suoče s pandemijom, nesposobne vlasti posežu za represivnom moći

Da virus nije vidljiv oku, poznato je čak i domaćim braniteljima javnog zdravlja, koji su pandemiju koronavirusa uspjeli kapitalizirati, za sada, tek vidljivošću i samodopadnom isturenošću u javni prostor kao ključni akteri obrane stanovnišva od nastraja “nevidljivog neprijatelja”.

Ovu je sintagmu, intoniranu ratno-metaforičkim stilskim sredstvom, najprije izgovorio aktualni američki predsjednik, da bi se svjetlosnom brzinom proširila i do balkanskog političkog establišmenta, čiji se retorički aparat nadahnuo još jednom manipulacijskom igricom, piše N1 u svojoj iscrpnoj analizi o pandemiji koronavirusa u BiH.

Dilema o ugroženosti

''Budući da je virus nevidljiv, a nismo virolozi, analizirat ćemo vidljive elemente krize i otvoriti neka ključna pitanja koja su za sada ostala neodgovorena, što ćemo pokušati opravdati zaokupljenošću nadležnih organa spašavanjem ljudskih života'', navode novinari N1 na početku svoje analize.
Međutim, koliko je ugroženost ljudskih života doista određena virusom, a koliko posvemašnjim izvorima nepodnošljivog stresa i rigidnog upravljanja krizom, dilema je za sada bez referentnog odgovora zasnovanog na empirijskom istraživanju.

Kad društva dođu u krizu, poseže se za znanostima koje meritorno mogu razumjeti društvene prilike, mogućnost društvenih transformacija i valjanost mjera koje društvo treba da poduzima. To je navelo i bosanskohercegovačkog sociologa Saliha Foču da se oda sociološkoj analizi rada i djelovanja vlasti u BiH za vrijeme izvanrednog stanja uzrokovanog novom zaraznom bolešću u zemlji.

Ograničenja su kontraproduktivna

Naime, kako Fočo navodi u svojoj analizi koju je ponudio na uvid redakciji N1, nesigurne vlasti su posegnule za radikalnim mjerama represije umjesto humanog odnosa prema ljudima i njihovom zdravlju. Represija se, stoga, ogleda u ograničavanju prava ljudi na okupljanje, na rad, na gospodarsku i proizvodnu djelatnost na kretanje i sl.

''Ta ograničenja su kontraproduktivna za stanovništvo i njihovo zdravlje. Umjesto da ulažu u znanost i istraživanja, u osposobljavanje zdravstvenih kapaciteta, oni su čitava gospodarstva ukočili i ostavili dalekosežne posljedice po njen oporavak i po standard građana, pa i po sam zdravstveni sustav u ime koga se sve to radi. Umjesto da se suoče sa nastalim društvenim stanjem ili društvenom situacijom nedemokratske i nesposobne vlasti posežu za represivnom moći. Naravno, pandemija zahtjeva niz mjera ali koje su izbalansirane i koje su pod strogim nadzorom parlamenata i struktura vlasti koje kontroliraju demokraski i legitimni predstavnici” (Fočo, 2020).

Cijelu analizu novinara N1 pročitajte na LINKU.