Udruženi zločinački pothvat nova omča oko vrata Mostara i Zagreba

U ožujku će Hrvatska, ali i Hrvati u BiH napokon zatvoriti ili tek završiti još jedno poluvrijeme haaške bitke za šestoricu bivših dužnosnika Herceg-Bosne. Od sadržaja prvostupanjske te poslije pravomoćne presude tek se nazire cijeli spektar ozbiljnih političkih i pravnih posljedica.

Gotovo kao i u slučaju presude za generale Antu Gotovinu i Mladena Markača u Oluji, okosnica optužnice leži u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu su, kako navodi haaško tužiteljstvo, ideolozi bili u Zagrebu pokojnici predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko, a cilj je bio pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine te provesti etničko čišćenje Bošnjaka i Srba.

Čak devet godina od podizanja optužnice bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, dvojica načelnika Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik Vojne policije Valentin Ćorić i načelnik odjela za razmjenu zatočenika Berislav Pušić dočekat će izricanje presude u maratonskom procesu koji je svojim opsegom nadmašio sve druge dosad.

Službena hrvatska politika je od ovoga slučaja okretala glavu nastojeći se očito distancirati i od optužbi vezanih za uspostavu Herceg-Bosne, višegodišnju politiku potpore, a napose zbog inkriminacija o udruženom zločinačkom pothvatu, piše Večernji list.

Dr. sc. Ivo Lučić s Instituta za povijest, koji je u ratu bio visoki dužnosnik, ističe da bi presuda generalima Gotovini i Markaču trebala, odnosno mogla biti smjerokaz jer je promijenjena logika da sud prihvaća teze po teorijama zavjere.

''Presuda generalima Gotovini i Markaču i te kako može utjecati na donošenje odluke za šestorku. Presuda je jasna činjenica da je napokon u praksu Haaškog suda ušlo ono što je predsjednik Theodor Meron okarakterizirao kao razum i pravda u presudi Gotovini. Ako se bude postupalo na isti način u slučaju šestorice iz BiH, ako prevlada razum, a ne politika, onda možemo očekivati dobar ishod i za pravdu'', rekao je Lučić.

Odbacio je elementarnu logiku o postojanju udruženog zločinačkog pothvata i pripajanju dijela teritorija Hrvatskoj ističući da je nespojiva teza kako je osnivanjem Herceg-Bosne 1991. godine počeo taj projekt jer su samo nekoliko mjeseci poslije vodeći dužnosnici Herceg-Bosne u Skupštini BiH podržali održavanje referenduma za neovisnosti BiH.

Analitičarka i višegodišnja izvjestiteljica iz Haaga Višnja Starešina, koja ističe da jedino na području koje je kontrolirao HVO u prošlome ratu nije bilo masovnih grobnica, a za što se vezuje optužnica, smatra da u Haagu dolazi do zaokreta nakon što su politike pokušale izjednačiti krivnju Srbije i Hrvatske za prošli rat.

''Sada dolazi do novog političkog koncepta za ovaj prostor pa pravomoćne presude Gotovini i Haradinaju povećavaju izglede da se u Haagu ne izmišlja novo pravo, nego da se izrekne presuda po standardima za civilizirani zapadni svijet'', rekla je Višnja Starešina.

Odvjetnik Luka Mišetić ocijenio je da u Haagu doživljava poraz politika bivše tužiteljice Carle del Ponte balansiranja krivnje na svim stranama.

''Nakon što je ona otišla, sve presude koje su podignute iz političkih razloga doživljavaju svoj kraj'', rekao je Mišetić. Iako priznaje da nije upućen u slučaj Herceg-Bosne, ističe da i presuda Gotovina Markač može biti od pomoći. Haaško tužiteljstvo je svoje teze potkrijepilo transkriptima iz ureda prvog predsjednika Hrvatske te ih protumačilo na svoj način.

''Vrijeme je da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica'', rekao je Tuđman. Na jednom sastanku održanom 17. rujna 1992. godine Franjo Tuđman ostalim je čelnicima "udruženog zločinačkog pothvata" rekao kako je od "životnog interesa" za hrvatsku državu "osigurati našu poziciju u nacionalnom i teritorijalnom smislu u BiH". Takve su kvalifikacije protumačene kao otvorena poruka na agresiju na BiH.

Ako bi se potvrdile, bile bi jako opasne jer bi potencijalno mogle Hrvatsku svrstavati u agresora u godini kada ulazi u Europsku uniju, otvoriti mogućnosti milijunskih odšteta za Bošnjake i Srbe iz BiH te potpuno prekrižiti Hrvate u BiH kao kolektiv koji je zapravo cijeli dio udruženog zločinačkog pothvata.

Višnja Starešina ističe da bi najveće političke posljedice u slučaju prihvaćanja udruženog zločinačkog pothvata doživjeli Hrvati, dok bi pravne i financijske konzekvence mogle zapljusnuti Zagreb. Starešina nema "lijepih pridjeva" za odnos Zagreba prema šestorki.

''Riječ je o nepostojanju sustavne državne politike prema BiH, a što se prije svega vidjelo u slučaju šestorke'', smatra Starešina. U BiH, kao i oko svega, posve različita očekivanja od presude kao i čime bi u političkome smislu trebala rezultirati. Dio bošnjačke javnosti u BiH očekuje da presuda potvrdi hrvatsku agresiju na ovu zemlju te priželjkuje da bi se time moglo zapečatiti i hrvatsko nacionalno pitanje, iako je ovaj narod majoriziran u vlasti.

Istodobno hrvatski političari BiH, osim što su na riječima osuđivali logiku kolektivnog optuživanja, nisu pomogli šestorki, iako su upravo oni bili na čelu projekta u kojemu su danas vodeći političari bili mali kotačići.

Ako je suditi prema predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, šestorka bi mogla biti rasterećena udruženog zločinačkog pothvata, a to se po njegovom logici ne može dogoditi državi koja je članica NATO-a i Europske unije.