U Trebinju održan skup podrške “ravnogorcima” osuđenim za širenje mržnje

Više od stotinu ljudi okupilo se u nedjelju na trebinjskom Trgu slobode da pruži podršku Slavku Aleksiću, Ristu Lečiću i Dušanu Sladojeviću koje je Sud Bosne i Hercegovine osudio na po pet mjeseci zatvora zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti na području Višegrada i okoline u ožujku 2019. godine.

Okupljanju je prisustvovao načelnik Bileće, a pročitano je i pismo narodnog poslanika Skupštine Srbije.

Skup je organizirala Gradska boračka organizacija Trebinja, a njen predsjednik Dejan Bodiroga, kazao je da je ovo jedan od načina pomoći Boračke organizacije osuđenima te da će za njih skupljati i novac, ako to bude potrebno.

Pročitajte još

Suđenje pripadnicima Ravnogorskog pokreta: Poruke ''smrti, klanja i krvave Drine''

“Smatramo da je odluka Suda potpuno luda, da neko zbog neke pjesme koja se pjevala prije stotinu godina u našem narodu bude osuđen. Dajemo punu podršku i sa ovoga mjesta bih pozvao sve one koji se pitaju da pomognemo tim ljudima na svaki način da tu sramnu presudu prežive što bolje”, rekao je Bodiroga.

Krajem prosinca 2022. godine Trećestupanjsko vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom su Dušan Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić osuđeni na po pet mjeseci zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Sladojević je proglašen krivim u svojstvu predsjednika Ravnogorskog pokreta, koji se obratio na skupu održanom 10. ožujka 2019. u Višegradu i pozdravio Slavka Aleksića zvanog Vojvoda.

U presudi se navodi da je na skupu puštana pjesma “Sprem'te se, sprem'te, četnici”, koja izražava prijetnju i nasilje kao i da je Aleksić izvršio smotru simpatizera, a da je Lečić uz gusle na skupu pjevao pjesmu kojom se veliča četnički pokret i koja izražava prijetnju i nasilje.

Sud je zaključio da činjenica da nije došlo do incidenta ne znači da nije došlo do uznemiravanja stanovnika Višegrada.

Sa skupa u Trebinju u nedjelju su se mogle čuti poruke da je Slavko Aleksić vojvoda koga su svi poštovali i cijenili te da je bio zaštitnik nejakih.

“To se može lako provjeriti iz više datih izjava od strane Bošnjaka i Hrvata koji su živjeli na Grbavici, gdje je Slavko proveo čitav rat. Dvadeset pet godina poslije rata nisu mogli da mu nađu nijednu mrlju u biografiji i u 67. godini života, narušenog zdravlja, osuđuju ga zbog pjesme”, rekao je novinar Ratomir Mijanović, voditelj programa.

O Lečiću je kazao da je više puta ranjavan u proteklom ratu te da je otac osmoro djece, a Sladojevićeva krivica je, smatraju okupljeni na skupu, “to što se nalazi na čelu poštovalaca jugoslovenske vojske u otadžbini”.

“Ako su nam takve ljude počeli osuđivati zbog verbalnog delikta, čemu da se nadamo mi mali ljudi i mali Srbi. Hoće li nam sve guslare i heroje suditi sudovi BiH i po kojem aršinu i po kom zakonu? Ako nekome nije jasno, mi vam moramo pomenuti da je cilj da se sva srpska kultura i pjevanje osudi i učini genocidnom i da se Srbi primoraju, po njihovim aršinima, na promjenu svijesti. Mi svijest mijenjati nećemo”, naveo je u svom obraćanju Mijanović.

Skupu je prisustvovao i načelnik Bileće i predsjednik boračke organizacije u tom gradu Veselin Vujović.

“Puna podrška našim suborcima, našoj braći po oružju iz prošlog otadžbinskog rata, mi smo uz njih u svakom pogledu da im pomognemo i da osudimo sramnu presudu Suda BiH”, rekao je Vujović.

Prisutnima se obratio i Milan Petrović, koji je pročitao pismo Vojislava Mihailovića, kojeg je najavio kao potpredsjednika Skupštine Srbije. U njemu se, između ostalog, navodi da je obrazloženje suda u presudi Aleksiću i ostalima sramno.

“Ova odluka Suda je još skandaloznija, s obzirom na to da smo svi svjedoci da se širom Bosne, a naročito zapadne Hercegovine, poslije svake utakmice uzvikuju ustaško-nacistički pozdravi ‘Za dom spremni’, isti oni kojima su za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i posljednjeg, stotine hiljada Srba, civila, slati u jame i smrt, ali nitko od njih nikada nije odgovarao. Ovo je potvrda da za Hrvate i Bošnjake ne važe zakoni BiH”, pročitano je iz pisma u kojem se dodaje da presuda “Srbe dodatno utvrđuje u uvjerenju da BiH ne mogu smatrati svojom državom, već okupatorskom.

Brat osuđenog Aleksića, Branko Aleksić rekao je da očekuje da se ubuduće ovakve stvari ne događaju i naveo da Republika Srpska nije dovoljno stala iza osuđenih.

“Ovo je jedan od dokaza kakva je BiH i šta da očekuje srpski narod kad su ovi glavni ljudi osuđeni, praktično ni za šta… Ako može čovjek koga su hvalili i ratni protivnici i govorili o njegovom viteštvu, junaštvu i čojstvu, sad kao on ugrožava nacionalnu sigurnost i izaziva netrpeljivost među ostalima što je smiješno”, rekao je Aleksić.

Na skupu su nastupili guslari iz Hercegovine, a stihove su govorili književnici Milorad Šarović i Ljumo Hrnjaz.

Apelacijsko  vijeće je u lipnju 2022. godine donijelo drugostupanjsku  presudu kojom je utvrđeno da su Sladojević, Aleksić i Lečić svojim aktivnostima na skupu “ravnogoraca” u Višegradu veličali četnički pokret i Dražu Mihailovića, te pjesmama koje u svom tekstu izražavaju prijetnju i nasilje počinili krivično djelo “izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”.

Ova presuda je izrečena nakon što je ukinuta prvostepena presuda iz prosinca 2021. godine kojom su trojica optuženih bili oslobođeni optužbi. Prema Apelacijskom vijeću, optuženi su postupali s umišljajem i bili svjesni da mogu raspiriti nacionalnu mržnju i ugroziti zajednički život konstitutivnih naroda i drugih u Bosni i Hercegovini.

Apelacijsko vijeće je tijekom izricanja drugostupanjske presude objasnilo da su trojica optuženih, s obzirom na godine starosti, svjesni situacije u BiH i teških zločina koji su počinjeni nad bošnjačkim stanovništvom u Višegradu.

Činjenica da je “Ravnogorski pokret” registriran u sudu, kako je tada reklo Vijeće, ne ekskulpira optužene od nedozvoljenih radnji. Vijeće se osvrnulo i na korištenje četničkih simbola, kao i na veličanje četničkog pokreta i Draže Mihailovića, koji su osuđeni i prepoznati kao pokret koji je surađivao sa fašističkim snagama.

Vijeće je navelo da je “točno da je zagarantirano pravo na slobodu izražavanja, ali to nije apsolutno pravo”, ukazujući i na stav Europskog suda za ljudska prava o potrebi sankcioniranja govora mržnje.