U Mostaru nema podjela među običnim narodom?!

U javnosti se sve više spominje priča kako je Mostar- grad-slučaj, podijeljeni grad, da su crte razgraničenja između istočnog i zapadnog dijela i dalje na Bulevaru, da ništa ne može uspjeti i slično... No, je li to baš uistinu tako?

Da nije sve "bajno i krasno" znamo i sami, ali nije baš ni tako kako se želi prikazati. Mostar nije baš podijeljen grad. Možda jest kad su u pitanju neke javne tvrtke u vlasništvu grada, koje imaju po dva direktora, jednog na tzv. istočnoj, a drugog na tzv. zapadnoj strani Neretve, jer odluke o ujedinjenju ustanova i javnih poduzeća donesenih na Gradskom vijeću nikada iz nepoznatih razloga nisu provedene u djelo.

Međutim, grad stvarno nije podijeljen među običnim narodom, malim ljudima, običnom, kako Mostarci često vole nazvati, "rajom". Primjera koji govore baš o tome ima mnogo, a idućih dana ćemo u nekoliko navrata pisati o tome i argumentirano tvrditi da Mostar nije podijeljen grad među običnim ljudima koji normalno žive i rade.

Takvih slučajeva ima jako uistinu dosta, pa tako na primjer na istočnoj strani, kod privatnika, radi dosta Hrvata i Srba. Ista stvar, ali mnogo izraženija je u zapadnom dijelu grada, što je i logično, jer ima znatno više tvrtki, i tamo radi dosta Bošnjaka i Srba. Takvih je primjera na stotine, što na jednoj to i na drugoj strani, počevši od manjih obrta, preko građevinskih tvrtki, pa sve do gospodarskih giganata i osiguravajućih tvrtki...

Ljudi normalno dolaze na posao, rade, idu na kave jedni s drugima, druže se... nema nikakvih problema među njima, komunikacija je na najvišoj razini.

Kome odgovara onda priča o podjeli Mostara? Ili priča o stalnom pravljenju grada-slučaja, o montiranju atmosfere da među građanima Mostara nema povjerenja, da sjedne strane žive "zli Hrvati", a s druge obale Neretve "pokvareni" Bošnjaci, koji jedne uvije žele preglasati, nadjačati, istrijebiti i slično.

Takve i slične stvari odgovaraju onima koji od toga imaju osobnog profita. Onima kojima zastrašivanje pričama o podjelama i dizanju tenzija itekako dobro dođe kako bi zadržali postojeće stanje ili napravili od Mostara veliku krizu. Naravno, itekako ide na ruku onima, koji su tijekom i nakon rata činili grozne stvari, istjerivali ljude, palili kuće, zauzimali prostore u kojima se određeni broj njih i danas nalazi...

Upravo njima odgovara takvo stanje, kako se Mostar ne bi unaprijedio, već pričom o podjelama i dizanju tenzija žele stvari vratiti desetljeće unatrag, u devedesete godine, najteže godine koje je Mostar u svojoj povijesti proživio i za koje se nadamo da se nikada neće ponoviti- ne samo u ovom gradu, nego nigdje u svijetu...

Isto tako, ove stvari i dizanje tenzija vrlo dobro dođu i pred iduće lokalne izbore u Mostaru, kao svojevrsna priprema za njih. Da nije toga, teško bi se u ovom vremenu imalo o čemu i pričati, jer ideja je jako malo, a na njima nitko i ne radi, pa je bolje politizirati, i "uzburkati valove" u gradu na Neretvi, kako bi se skupio koji bod pred biračima.