U BiH za jednu noć likvidirano petnaest političara

''Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem.''

(TOTALITARIZAM, Hannah Arendt)

Sjedim tako neku večer, u šarolikom društvu prijatelja i poznanika. Mjesto radnje, iznajmljen, mali studentski stan u mostarskom predgrađu. Na stolu je skromna meza i obilje domaćeg vina. Raspoloženje dobro, bezbrižni smo studenti završnih godina i nezaposleni diplomirani ekonomisti, pravnici, novinari i inženjeri. I ne znam kako, u jednom trenutku razgovor sa sporta i žena – normalnih tema za muškarce u kasnim dvadesetim, preskoči na politiku. I to unutarnju. I ne znam kako, ali mi – studenti i diplomci još nezapočetih karijera, odjednom se bacismo na rješavanje političke krize u BiH, te mnogih 'bosanskohercegovačkih pitanja'.  

Kako rekoh, društvo bješe šaroliko – neke sam upoznao tek tu noć, između ostalih i vlasnika/podstanara stana u kojem smo se družili – toliko šaroliko da su na istom trosjedu sjedili izjašnjeni anarholiberal, klerofašist i propali revolucionar, za istim stolom ljudi različitih nacionalnih i političkih opredjeljenja. Mislio sam, uz ovolike količine vina, rasprava o politici je zadnje što nam treba i sve će se, kao uvijek, završiti na svađi i poznatoj rečenici iz oskarovskog bosanskohercegovačkog filma – 'Ko je počeo rat?' Uz prikladnu psovku, neizostavno.  

Ali, na moje čuđenje, rasprava krenu glasno ali parlamentarno. Slušao sam razna stajališta, i prijedloge rješenja. Nisam se puno uključivao, iako sam (u onom trenutku) imao puno toga za reći. Omamljen vinom, nisam znao odakle krenuti i kako objasniti pojam politike u BiH. Politika kao pojam i politologija kao znanost koja se izučava na katedrama bjelosvjetskih i domaćih sveučilišta po mom skromnom sudu, koji je vjerojatno upitne kompetencije, nema mnogo dodirnih točaka s ovom šaradom u postdejtonskoj BiH koja se, eto, naziva politikom.

'Sredstvo za ostvarivanje vlastitih (sitnih i krupnih) interesa, opravdavano branjenjem i štićenjem nacionalnih interesa' – cvrkutali su tu noć i usnuli vrapci na granama južnog mostarskog predgrađa definiciju koju smo tako brzo i jednoglasno usvojili, ali ipak ju ponovili bar stotinu puta. Začarani krug u kojeg možeš ući tek ako si istomišljenik jedne od dvije ili tri vladajuće bratije. A ako si već istomišljenik – onda teško da imaš potrebu nešto mijenjati. Šuti i jedi svoj dio kolača. Ukoliko si protumišljenik, u začarani krug ne možeš ući, a van njega ne možeš ništa promijeniti. Ukoliko si protumišljenik a foliraš da si istomišljenik samo kako bi te primili u začaran krug a ti mudro podrivao sustav iznutra, ili ćeš biti asimiliran ili prozren. Ukratko, institucionalnim puteljcima u birokratsko-administracijskom moru naše 'čokoladna-banana' države, teško je bilo što doseći ili promijeniti.

Društvo ušuti, jer je smo usvojili tezu koja nas je dovela do nepremostivog zida. Ako je nemoguće institucionalnim putem mijenjati stvari na bolje, ako nemamo vjeru u institucije vlastite nam države (a nemamo!), što nam je činiti. Kako svom djetetu omogućiti bolje sutra? Kako? Kako prestati živjeti u turbonacionalnom horor filmu, kojim daljinskim upravljačem prebaciti program na kakvu ekonomsku sapunicu ili obrazovni program???

'Onda ništa ne preostaje – ustao je spomenuti propali revolucionar, prevrnuvši polupraznu (ili polupunu) plastičnu čašu s vinom – nego revolucija!!! Nakon sekunde tišine, salva smijeha. Tip na pragu tridesetih, vidno pijan, neobrijan, usana crvenih od domaćeg vina iz toplog studentskog stančića poziva na revoluciju.

Kad se smijeh stišao, mostarski Che objasni: 'Likvidirajmo večeras petnaest ključnih političara u državi. Njih ključnih petnaest iz svih stranaka i svih naroda. Razmislite što bi se sutra desilo.' Neki odmah odmahnuše rukom, odbacujući tu nerealnu opciju, neki se aplauzom složiše, a ja se zamislih. Stvarno, malčice (da ne kažem 'još uvijek') nerealna opcija, ali opcija koja bi ostavila trag.

Revolucionar sjede i pojasni, kako bi ti isti političari nakon likvidacije njihovih kolega morali sjesti i zamisliti se hoće li voditi ovu zemlju u interesu svih njenih građana ili nastaviti ostvarivati vlastite i osobne interese. Dodao je, kako bi po njegovom mišljenju bile potrebne opetovane likvidacije garnitura političara. 'Bar četiri puta po njih petnaest ili dvadeset'. Onda bi shvatili 'da više nema šale i da moraju raditi u interesu građana'. Likvidacije bi, nastavio je moj prijatelj izlagati, radio bez vlastitih pretenzija na osvajanje vlasti, što ga je spasilo da ga se ne okarakterizira kao teroristu. Jer, fale mu bar dva uvjeta, pojasnio je mladi diplomirani, nezaposleni pravnik uvjete potrebne po definiciji za terorizam. Glavna razlika njega i teroriste je u tome što je njegov čin upravljen ka zastrašivanju političara a ne civilnog stanovništva.

'Ali 'ko će  – dodao je rezignirano i pripalio zadnju cigaretu – evo ja ću prvi, ali 'ko će još sa mnom? Trebalo bi tu provjerenih ljudi. Ljudi koji vjeruju u ideale. A takvih nema u ovoj državi. Kako će ih i biti kad su izvarani bezbroj puta, kad su prestrašeni, osiromašeni…'

Nabrajao je on do dugo u noć i branio svoju revolucionarnu teoriju, i moram priznati – iako sam pacifist po uvjerenju, na neki čudan me se dojmila njegova ideja i nisam znao da li da se divim ili grozim njegovog vjerovanja da je to ispravno i da bi bilo u redu ubiti šezdesetak ljudi radi nekog višeg cilja i boljeg života. Radi ideala.

Tu noć  sam legao u krevet i dok je vino isparavalo iz mene, sanjao novinske naslove: 'U Bosni i Hercegovini za jednu noć likvidirano petnaest političara'. Ujutro sam se probudio mamuran i požurio da po tko zna koji put, preporučenom poštom pošaljem punu kuvertu dokumenata kojim dokazujem da sam sposoban i kvalificiran obavljati posao naveden u još jednom od već namještenih natječaja.

Članak je prvi put objavljen 2007. godine na Bljesak.info portalu