Turisti razočarani Ivanicom: Naš odmor pretvorio se u agoniju

''Nisam mogao ni zamisliti da ću pola godišnjeg odmora provesti čekajući u koloni na graničnom prijelazu'', započinje razočarano razgovor Matthew iz Engleske koji je godišnji odmor s obitelji odlučio provesti na samom jugu Bosne i Hercegovine.

Na preporuku prijatelja odlučio se da iznajmi kuću u Ivanici, naselju na granici sa Dubrovnikom.

''Sve se činilo idealno. Sletjeti u Dubrovnik na aerodrom, za pola sata biti u Ivanici, odakle smo planirali posjetiti Mostar i Međugorje koji su relativno blizu, potom provesti dan na crnogorskom primorju i naravno više puta otići do Dubrovnika i Jadranske obale... No, sve to palo je u vodu'', nastavlja priču za Bljesak.info Matthew.

Višesatno čekanje na +40 Celzijevih stupnjeva

Prvo razočaranje doživio je odmah prvog dana kada su krenuli prema Dubrovniku. Nije, kaže, mogao vjerovati da gužva na graničnom prijelazu Ivanica-Brgat može biti tolika da se na prelazak granice čeka i do tri sata.

''Nemam riječi. Katastrofa. Ne mogu vjerovati da je granični prijelaz tako neuvjetan. Infrastruktura je jako loša što carinicima otežava posao, stvaraju se gužve, a sve to teško je podnijeti na +40 stupnjeva. Najviše sam razočaran činjenicom što nam nitko nije rekao da je situacija ovakva kad smo se raspitivali o smještaju. Tada je sve bilo divno'', zaključuje naš razgovor sugovornik iz Engleske kojega ostavljamo da čeka na prelazak granice sa suprugom i dvoje djece.

Inače, Ivanica već neko vrijeme slovi za Beverly Hills dubrovačkog primorja, a i na web stranicama dostupnim na internetu može se pronaći kako se radi o ''povoljnim parcelama i kućama u BiH koje su skoro u Dubrovniku''. Pojedine stranice čak su toliko nejasne da na njima stoji kako je Ivanica u Dubrovniku.

Upravo u Ivanici smještaj traže brojni turisti iz Europe i svijeta, jer im je Dubrovnik blizu, a cijene su puno niže. Noćenje u Ivanici se kreće od 25 do 50 KM, dok je u Dubrovniku najniža cijena noćenja 80 KM.

Kako na sve gledaju mještani govori i izjava jednog od njih, koji je prije par godina, kada je Ivanica postala popularna rekao da je ''Ivanica mjesto gdje sjediš na balkonu u Bosni i Hercegovini i pogled ti se pruža preko Jadranskog mora, udišeš čist zrak, dok ti je Dubrovnik nadomak ruke... A sve to za relativno malo novca''. 

Međutim, sve se promijenilo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Tvrda granica Europe sa ostatkom svijeta učinila je svoje, pa većina turista i lokalnog stanovništva satima čeka na prelazak granice, kao Matthew s početka naše priče.

Ogroman potencijal u koji se ne ulaže

Koliki potencijal ima Ivanica govori i činjenica kako su ovo mjesto prije dva mjeseca posjetili član Predsjedništva Dragan Čović i sad već bivši prvi potpredsjednik hrvatske Vlade Tomislav Karamarko. Ustvrdili su tada kako bi ''do početka turističke sezone 2017. godine trebalo u potpunosti biti riješeno pitanje graničnog prelaza Ivanica između Dubrovnika i Trebinja, čime bi znatno bile smanjene gužve i duga čekanja prilikom prelaska granice''.

''Ovo je jedino realno mjesto u kojemu se može očekivati nekakav razvoj. Time bismo mi stvorili značajne preduvjete da se ovdje ljudi mogu nastanjivati. Procjena je da u Dubrovniku danas živi negdje četiri do pet tisuća sezonskih radnika, koji danas improviziraju svakodnevnicu za svoju obitelj. Svatko je sa svoje strane preuzeo obavezu da se puno više nego do sada se posvetimo problemima ovoga mjesta. Ja sam siguran da sam na pravom putu i spreman sam da zajedno radimo“, istaknuo je Čović.

S druge strane, gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić bio je znatno pesimističniji, i rekao je da ''još nije došlo vrijeme da se premoste sve političke barijere koje postoje između Trebinja i Dubrovnika, zbog žrtava iz prethodnog rata''.

Očigledno je da će stanovnici Ivanice i okolnih mjesta ljetnu sezonu 2016. godine provesti u kilometarskim kolonama, a ostaje vidjeti hoće li političari ispuniti svoja obećanja da se situacija promijeni do sljedeće sezone.

Ivanica će, u svakom slučaju, nastaviti živjeti i bez izlaza na more, riješene vodoopskrbe i asfaltiranih puteva, čije će malobrojno stanovništvo pokušavati razviti turizam oslanjajući se na svoj strateški položaj zbog blizine Dubrovnika, i nadati se da će, nakon uvođenja barem osnovne infrastrukture, početi i gradnja većih objekata i hotela, što bi donijelo i prijeko potrebna radna mjesta.